HRPK20160491B3 - Raspored građevne strukture i postupak za stabilizaciju linearnih zemljanih radova - Google Patents

Abstract

Predmet ovog izuma odnosi se na raspored građevne strukture za stabilizaciju linearnih zemljanih radova, odnosno uglavnom nadgrađa željezničke pruge, radi prevencije pomicanja nadgrađa zbog djelovanja sila poprečno na smjer linije trase, uz povremeno održavanje prometa. Karakteristika izuma je da se nosiva konstrukcija sastoji od nosive grede (3) koja stabilizira balastnu podlogu (21) i proteže se uzduž linije trase na strani željezničkih pragova (22) gdje je moguće nastajanje kretanja, a potporni zid (4) smješten na drugoj strani nosive grede (3) suprotno od željezničkih pragova (22), se proteže od nadgrađa (2) prema dolje u smjeru dubljih slojeva, zaštitna deka (5) prekriva nosivu gredu ( 3) i potporni zid (4), te istovremeno obuhvaća krajeve (22a) željezničkih pragova (22) koji su okrenuti prema nosivoj gredi (3). Izum također obuhvaća postupak za izgradnju i raspored građevne strukture; ovaj postupak uključuje izgradnju nosive grede (3) koja stabilizira željezničke pragove (22), koji su dio nadgrađa željezničke pruge, i balastnu podlogu (21) ispod njih, te se proteže uzduž linije trase na strani željezničkih pragova (22) gdje se javlja pomicanje, te izgradnju, kada je navedeno, potpornog zida (4) u zemlji koji leži nasuprot druge strane nosive grede (3) nasuprot željezničkih pragova (22), koji obuhvaćaju nosivu gredu (3) i potporni zid (4) s pokrovnom dekom (5), te ako je to potrebno konstrukciju odvoda (7) ispod potpornog zida (4).

Description

Predmet ovog izuma odnosi se na raspored građevne strukture za stabilizaciju linearnih zemljanih radova, tj. uglavnom nadgrađa pruge, radi sprečavanja kretanja nadgrađa zbog djelovanja prvenstveno poprečnih (horizontalnih) sila u odnosu na smjer linije trase, uz povremeno održavanje prometa; ovaj raspored sadrži nosivu građevnu strukturu za podnošenje opterećenja koja se poželjno nalazi izvan strukture željezničkog kolosijeka, te se odupire kretanjima koja imaju tendenciju nastajanja, na mjestu njihovog nastajanja. Predmet ovog izuma također uključuje postupak kojim se gradi nosiva struktura za nošenje opterećenja.

Stabilizacija zemljanih radova može biti važan zadatak kod izgradnje ili adaptacije, npr. ojačavanja javnih prometnica, te naročito dijelova željezničke pruge koja prolazi uzduž linija konture na nagnutim terenima, posebno na obroncima planina ili padinama, pogotovo ako presjek trase obuhvaća usijecanje uzlazne "unutarnje" strane terena (npr. brdo), dok se zadržava oblik nasipa na nagnutoj, "vanjskoj" strani terena.

Željezničke pruge zahtijevaju posebnu brigu jer uključuju kretanje velikih težina i izduženih tereta, te dolazi do njihovih zajedničkih dinamičkih učinaka koji se redovito ponavljaju. Točnije, takvi dijelovi linija ili dijelovi zakrivljenih linija zahtijevaju posebnu pozornost gdje je osim jedinstvenih značajki presjeka izgrađeno više od jednog kolosijeka jedan pored drugog na trasi željezničke pruge duž linije konture.

U slučaju linearnih zemljanih radova, kroz više desetljeća postojao je uvjet da pruge koje prolaze duž konturnih linija na brežuljkastim terenima, prije ili kasnije zahtijevaju stabilizaciju. Kao što smo vidjeli, najteži i najsloženiji građevinski uvjeti javljaju se u slučaju željezničkih pruga, dakle u ovom području razne tehničke inicijative i stečeno iskustvo sežu daleko u prošlost.

Očita ideja za stabilizaciju je korištenje žmurja, koje je dobro poznato da se koristi za planirano osiguranje tla u drugim područjima. Ovaj postupak uglavnom znači da se u tlo utiskuju čelični limovi koji su međusobno povezani duž uzdužnih rubova, te dijelovi limova koji se utiskuju do dovoljne dubine pružaju odgovarajuću potporu za dijelove koji stoje slobodno kao konzola na takav način da su u stanju sigurno zaštititi iskopanu jamu od klizanja okolne zemlje u jamu.

Međutim, žmurje se nije pokazalo pogodnim za provođenje sadašnjeg zadatka iz nekoliko razloga. Utiskivanje žmurja u zemlju izaziva štetne vibracije; žmurje se mora utisnuti do nerazmjerno velike dubine; odvodnje vode uzrokuje problem; kada je posao završen, žmurje se uklanja, a podzemna voda koja dotječe na njegovo mjesto ima štetan učinak na cjelokupne zemljane radove. Osim toga, sidrenje na obroncima zemljanih radova predstavlja velike poteškoće, a njih je uglavnom nemoguće riješiti. Još jedna poteškoća nastaje na elektrificiranim prugama, gdje se nadzemni vodovi moraju rastaviti tijekom instalacije žmurja. U tom razdoblju se mogu koristiti samo drugi oblici vuče (npr. dizel lokomotive), što uključuje značajno veće troškove, te kada je posao završen, nadzemni vodovi se mogu ponovno postaviti tek nakon što je žmurje uklonjeno.

Nova rješenja razvijena tijekom proteklih desetljeća također nisu bila pretjerano uspješna. Primjer se može pronaći u patentnom dokumentu JPH 05125739 iz 1991. On predviđa rješenje za izgradnju samonosivog potpornog zida bez oplate. Time se postiže stabilizacija s izgradnjom kosog potpornog zida izrađenog od betonskih blokova uzduž tipa nagnute nasipane zemljane površine sa stabilizirajućom osnovicom koja prodire u unutrašnjost nasipa. Ovo rješenje je neprikladno za svrhu ovog izuma zbog ove druge značajke, jer ponovljeno opterećenje s dinamičkim učinkom može uzrokovati pomicanje ove stabilizirajuće osnovice.

Struktura predstavljena u patentnom dokumentu JPH 11293648 iz 1998 je više ili manje slična: razvijena je za pokrivanje nagnutog nasipa koji graniči s riječnom obalom. U tom slučaju, dodatni sloj je učvršćen na riječnoj strani površine postojećeg betonskog zida, koji je pogodan za uzgoj biljaka. Njegov nedostatak - iz naše točke gledišta - je da novi sloj nema stabilizirajući učinak koji ojačava prvobitni zid, te da spojni dijelovi oblika slova U koji zahvaćaju zid čak lokalno oslabljuju zid.

Mađarski objavljeni prioritetni dokument P 00 03768 iz 2000. godine predstavlja postupak usmjeren posebno na stabilizaciju zemljanih radova izgrađenih od montažnih površinskih elemenata. Prema nesumnjivo dovitljivoj ideji, nosači od armiranog betona za učvršćivanje– npr. betonske čelične cijevi - su utisnuti u zemlju u blizini strukture koja podupire nasip zemljanih radova, te su povezani sa strukturom koja podupire nasip od zemljanih radova pomoću zateznih kabela. Ovaj postupak se također ne može smatrati rješenjem zadatka iz našeg izuma, djelomično zbog njegovih velikih troškova, a djelomično jer će se prolaskom vremena morati povremeno pristupiti steznim glavama zateznih kablova - zbog ponavljajućih dinamičkih učinaka koji se javljaju u našem slučaju - što je tehnički nemoguće.

Objavljeni dokument KR 2003/0097085 objavljen u 2003 je zanimljiv, ali neprikladan za naše potrebe. Njegov predmet je potporni zid koji može biti izgrađen u koracima od vrha do dna. Nesumnjivo je točno da se teoretski može koristiti za podupiranje nagnute strane kod zemljanih radova, ali je struktura izgrađena na mjestu gdje je, zbog dinamičkih učinaka, stabiliziranje, te ojačanje same strukture također podložno riziku od klizanja.

Još noviji dokument CN 102733354 iz 2012. predlaže kombinaciju protu-kliznih konstrukcija velike mase sa žmurjem, čiji je cilj da se postigne nepokretnost konstrukcije dodavanjem nadgrađa velike težine na konstrukciju. Zbog svoje kompleksnosti i troška malo je vjerojatno da će ovaj postupak postati popularan. To je još točnije u našem slučaju, jer se stupovi moraju utiskivati da bi se napravila konstrukcija, koja ima nepovoljan utjecaj na stabilnost prirodnog tla (unutarnje trenje).

Cilj izuma je pouzdana stabilizacija željezničkih pruga preko brežuljkastog terena, naročito uzduž linije konture, te uglavnom željezničkih pruga s presjekom koji ima usijecanje brdovite strane i nasip na strani doline. Unutar tog opsega, izum također ima za cilj eliminirati štetne učinke površinskih voda na dijelovima trase na koje one izravno utječu, kao i vode koja zbog nagiba terena dolazi posredno.

Zadatak izuma u slučaju naročito osjetljivih dvotračnih željezničkih pruga je osigurati da se promet na strani obronka odnosno unutarnje pruge može odvijati - barem povremeno - bez smetnji, dok se pojačava vanjska pruga na strani doline, čak i ako se u danim dijelovima mora provesti zamjena tla.

Temelj ideje iza izuma je spoznaja da se stabilizacija najučinkovitije može obavljati, ako balastna podloga koja tvori dio nadgrađa može biti postavljena na takav način da se mogu spriječiti pomicanja koja se javljaju kao posljedica transverzalnih sila, te da se zajedno s njima, može spriječiti destabilizirajući učinak površinske vode koja usijeca tlo ispod pruge. Postizanjem toga može se riješiti postavljeni zadatak.

Realizacija također uključuje da su originalni elementi visoke čvrstoće, balastna podloga od drobljenog kamena povezani međusobno pomoću snažnog trenja, te su slojevito postavljeni jedan preko drugog. To unutrašnje trenje je u mogućnosti pružiti takav otpor da je, do određene točke, u stanju oduprijeti se gibanjima nastalim kao rezultat poprečnih sila na smjer trase pruge. Iz naše točke gledišta, ovaj otpor može biti znatno povećan, ako se ne dopusti da pojedinačni elementi i slojevi balastne podloge uopće kližu jedan preko drugoga, drugim riječima, ako se između njih umetne ljepljivi materijal. Ljepljivi materijal ne zapunjava prostor između kamenja (tzv. nepopunjeni volumen), nego ostavlja značajan dio tog prostora slobodnim, te na taj način vodopropusna "mrežasta" struktura balasta ostaje netaknuta.

Sukladno postavljenom cilju, raspored građevne strukture u skladu s izumom za stabilizaciju linearnih zemljanih radova, a uglavnom nadgrađa željezničke pruge, kako bi se spriječilo kretanje nadgrađa koje se javlja uslijed djelovanja prvenstveno poprečnih sila u odnosu na smjer linije trase, uz povremeno održavanje prometa, sadrži nosivu strukturu koja se poželjno nalazi izvan strukture željezničkog kolosijeka, te se odupire pomacima koji imaju tendenciju da nastanu u dijelu u kojem su nastali pomaci, te je postavljen na takav način da nosivu potpornu strukturu tvore nosiva greda koja se proteže uzduž željezničke pruge, stabilizirajuća balastna podloga na strani željezničkih pragova, gdje nastaju pomaci koji se javljaju, potporni zid koji se proteže od nadgrađa prema dubljim slojevima zemlje, postavljen na strani nosive grede na suprotnoj strani od željezničkih pragova, te zaštitna deka koja prekriva nosivu gredu i potporni zid, koja istovremeno obuhvaća krajeve željezničkih pragova, koji su okrenuti prema nosivoj gredi.

Daljnja karakteristika rasporeda je da zaštitna deka izviruje između željezničkih pragova, približno do linije tračnice, bliže potpornoj konstrukciji. Nosiva greda, potporni zid i zaštitna deka sve sadrže usitnjeni kamen visoke izdržljivosti, po mogućnosti zbijen drobljeni kamen, kao i ljepljivi materijal, npr. umjetnu smolu, koji prekriva kamen odozgo i ispunjava minimalan dio njegovog neispunjenog volumena.

Potporni zid je konstruiran od barem jednog, a poželjno od nekoliko slojeva koji su postavljeni međusobno povrh drugoga. U slučaju višeslojnog potpornog zida, čvrstoća pojedinih slojeva je različita, te odgovara veličini opterećenja koje oni nose. Čvrstoća slojeva je razmjerna količini ljepljivog materijala u odnosu prema masi balastne podloge. Količina ljepljivog materijala koji se koristi za slojeve veće čvrstoće potpornog zida prelazi količinu ljepljivog materijala koji se koristi za slojeve manje čvrstoće.

Odvod koji je pogodan za odvođenje vlage, naročito kišnice, postavljen je uzduž razine potpornog zida najudaljenije od razine pruge. Odvod se nalazi na dnu najnižeg sloja potpornog zida.

Nosiva greda i potporni zid jednostavno su sastavljeni jedan s drugim. Krajevi željezničkih pragova koji su smješteni u blizini nosive grede su jednostavno sastavljeni sa zaštitnom dekom.

U slučaju moguće realizacije rasporeda gornji sloj prirodnog tla koji tvori dio podstrukture koji je spojen na vanjsku stranu potpornog zida najudaljenije od linije trase obrađen je aditivom za ojačanje ili injektiranjem. U slučaju druge realizacije, ako se potporni zid proteže duž nasipa, zakošena bočna površina nasipa ojačana je s dodatnim strukturama u jednoj ili više razina radi stabiliziranja podstrukture.

Postupak prema izumu za stabilizaciju linearnih zemljanih radova, odnosno uglavnom u slučaju realizacije nadgrađa željezničke pruge, za sprečavanje kretanja nadgrađa nastalog zbog djelovanja poprečnih sila u odnosu na smjer linije trase, uz povremeno održavanje prometa, koji obuhvaća stvaranje nosive strukture na dijelu gdje nastaju pomicanja zbog sila, npr. termalne sile nastale u željezničkoj pruzi, a koji je otporan na ove sile i po mogućnosti se nalazi izvan kolosijeka željezničke strukture, bilo u samoj balastnoj podlozi ili kao povezana struktura, te se temelji na tome da je nosiva greda konstruirana i pruža se uzduž trase na strani željezničkih pragova koja tvori dio nadgrađa željezničke pruge, gdje dolazi do pomicanja koja se stvaraju, što sprječava pomicanje balastne podloge ispod željezničkih pragova, kao i samih željezničkih pragova, te je potporni zid konstruiran u zemlji nasuprot druge strane nosive grede, suprotno od željezničkih pragova, te leži nasuprot nosive grede. Nosiva greda i potporni zid prekriveni su zaštitnom dekom, te ako je potrebno, odvod je konstruiran ispod potpornog zida.

Daljnja karakteristika postupka je u tome da su duž strane nosive grede nasuprot željezničkih pragova, potporni zid ili nosiva greda izvedeni od jednog sloja ili od nekoliko slojeva koji se nalaze jedan iznad drugoga.

Drobljeni kamen, poželjno drobljeni kamen od istog materijala i veličine kao balast nadgrađa koristi se za konstrukciju nosive grede i potpornog zida. Drobljeni kamen je rasprostrt na planiranom mjestu nakon iskopa tla, te je zatim poravnat i zbijen. Vrlo tekuć ljepljivi materijal se nanosi na njegov gornji dio kroz koji je dozvoljeno da se slijeva kroz cijelu debljinu sloja drobljenog kamena, te se zatim ljepljivi materijal ostavlja da se nesmetano skruti tijekom odgovarajućeg vremena lijepljenja u skladu s njegovim karakteristikama, konzistentnošću i u skladu s temperaturom okoline.

Kod izgradnje nosive grede i potpornog zida, drobljeni kamen je rasprostrt u jednom ili više slojeva, te ja svaki sloj sabijen sloj po sloj, a zatim se nakon sabijanja na zbijeni drobljeni kamen nanosi ljepljivi materijal poželjno uzduž cijele debljine nosive grede i potpornog zida, dok se istovremeno sabijeni neispunjeni volumen održava na približno nepromijenjenoj razini.

Kada se konstruira zaštitna deka, drobljeni kamen koji tvori zaštitnu deku se u jednom sloju rasprostire preko dovršene i očvrsnute nosive grede i potpornog zida ojačanog s ljepljivim materijalom, a zatim se na njega nanosi ljepljivi materijal.

Potporni zid je konstruiran da se širi ispod površine tla do te mjere da je potporni zid izrađen od više slojeva izrađenih jedan poslije drugog i jedan iznad drugog. U slučaju višeslojnog potpornog zida, kod konstrukcije najnižeg sloja te zatim, nakon toga, kada se izgrađuju gornji slojevi, ljepljivi materijal u sloju potpornog zida ispod njega se ostavlja da očvrsne prije rasprostiranja drobljenog kamena za svaki od slijedećih slojeva. Kod konstrukcije najnižeg sloja, odvod se postavlja prije rasprostiranja drobljenog kamena.

U slučaju višeslojnog potpornog zida, čvrstoća pojedinih slojeva je prilagođena veličini opterećenja koje na njih djeluje. Najmanje jedan sloj višeslojnog potpornog zida, koji se nalazi na dubljoj razini nego nosiva greda je konstruiran tako da ima veću čvrstoću od ostalih slojeva, a navedena veća čvrstoća se postiže povećanjem količine ljepljivog materijala u tom sloju ili korištenjem ljepljivog materijala veće čvrstoće.

"Unutarnja" bočna površina potpornog zida okrenuta prema tračnicama je izrađena tako da se jednostavno sastavlja s nosivom gredom. Čvrstoća gornjeg sloja prirodnog tla uzduž "vanjske" bočne površine potpornog zida na suprotnoj strani od tračnica je povećana (npr. dodavanjem cementa). Ako se potporni zid proteže uzduž nasipa, podstruktura je predviđena s dodatnim strukturama.

Raspored građevne strukture prema izumu i postupak za njegovu gradnju ima brojne prednosti u odnosu na prethodne postupke stabilizacije zemljanih radova. Najvažnija od njih je da kombinacija balastnog materijala velike čvrstoće i ljepljivog materijala visoke čvrstoće rezultira s povoljnim građevinskim materijalom, koji je, u kombinaciji s nosivom gredom i potpornim zidom koji također sadrži beton i ljepljivi materijal, potpuno siguran i nadmašuje sve druge postupke za stabilizaciju zemljanih radova. U slučaju određenih mehaničkih opterećenja, moguće je povećati čvrstoću (otpor protiv savijanja) zaštitne deke od lijepljenog drobljenog kamena ili nosive grede s čeličnom armaturom (u slučaju deke, s čeličnim armirajućim podmetačima). Sve to rezultira s velikom dugotrajnošću, a postiže se jednostavnom tehnologijom i pomoću materijala koji se uobičajeno koriste kod željezničkih pruga.

Također je povoljno da radne operacije ne postavljaju nikakve transportne probleme ili probleme skladištenja. Postupak ne zahtijeva nikakve strukturalne dijelove koji se kasnije moraju rastaviti, može se ostvariti brže od drugih rješenja koja se do danas primjenjuju, a osim toga u potpunosti zadovoljava zahtjeve čvrstoće, te je također predviđena mogućnost optimalne drenaže vode. Također je važno da se struktura može kontinuirano pratiti i provjeravati tijekom cjelokupnog vremena korištenja.

Također je vrijedno istaknuti da postupak sprečava brojne nuspojave tradicionalne stabilizacije pomoću žmurja, a osim toga, omogućuje velike financijske uštede. Prema našim izračunima primjenom postupka prema izumu nastaje samo trećina troškova u odnosu na postupak stabilizacije žmurjem.

Izum je s više pojedinosti u vezi s realizacijama prikazan na temelju crteža. Na priloženim crtežima:

Slika 1 prikazuje presjek dijela željezničke pruge,

Slika 2 prikazuje tlocrt istog dijela željezničke pruge,

Slika 3 prikazuje mali detalj balastne podloge.

Slika 1 prikazuje zemljanu strukturu koja tvori nadgrađe željezničke pruge i trasu koja tvori nadgrađe željezničke pruge. Nadgrađe 2 koje se nalazi na podstrukturi 1 uključuje balastnu podlogu 21, na nju postavljene željezničke pragove 22 i tračnice 23 koje su učvršćene na pragove.

Tlocrt na slici 2 prikazuje kratki dio trase - samo duljinu dva željeznička praga 22. Također smo na njemu označili liniju trase 25, koja je identična s osi kolosijeka. Nosiva greda 3 podupire željezničke pragove 22 - te s njima i cijelo nadgrađe 2 – u odnosu na poprečne sile i sprječava njihovo kretanje u "smjeru doline", te se nalazi na krajevima pragova 22 na strani doline. Nosiva greda 3 proteže se prema dolje od razine linije 24 koja predstavlja gornju površinu željezničkih pragova 22, a potporni zid 4 pokraj nje, ne samo da se završava na osnovici balastne podloge 21, nego poželjno prodire u gornji sloj 11a prirodnog tla 11 koji je smješten ispod njega.

Potporni zid 4 osigurava da se nosiva greda 3 ne pomiče, te se proteže prema dolje, a konstruiran je od barem jednog, a poželjno od više slojeva, koji se nalaze jedan povrh drugog sloja. Predmetni primjer pokazuje najdublji sloj 41, a iznad njega međusloj 42, te zatim najgornji sloj 43. Gornja površina tog sloja 43 odgovara gornjoj razini balastne podloge 21.

Dio balastne podloge 21 izvan željezničkih pragova 22 prekriven je sa zaštitnom dekom 5 koja je izvedena kao betonska ploča, u koju se pružaju krajevi 22a željezničkih pragova 22. Ako je potrebno, zaštitna deka 5 također može prekrivati nosivu gredu 3 i/ili potporni zid 4. Ako uvjeti odvodnje vode to zahtijevaju, najniži sloj 41 potpornog zida 4 može se kombinirati sa ispustom 7, koji je izgrađen prije nego što je rasprostrt drobljeni kameni materijal najnižeg sloja 41.

Slika 3 prikazuje detalj balastne podloge 21. Prikazuje da su elementi drobljenog kamena 21a u međusobnoj vezi radi prijenosa sile, što je rezultat djelovanja ljepljivog materijala 6 koji se primjenjuje između njih. Ljepljivi materijal 6 visoke čvrstoće prisutan je na dodirnim površinama; međutim, on ne ispunjava nepopunjeni volumen šupljina između elemenata drobljenog kamena 21. Kao rezultat toga, "mrežasta" struktura balastne podloge 21 ostaje netaknuta, čime se omogućava da se voda koja prodire slijeva prema dolje u podstrukturu tla 1. Pored toga, "gruba" lomljena površina elemenata drobljenog kamena 21a na taj je način načinjena dovoljno glatkom pomoću ljepljivog materijala 6, čime se pospješuje protjecanje vode. Stoga, se ljepljivi materijal 6 koristi u vrlo tekućem stanju, tako da balastna podloga 21, unatoč tome što je poželjno sabijena sloj po sloj, pogodno omogućava da ljepljivi materijal 6 prođe kroz podlogu.

Značaj rasporeda građevne strukture prema izumu i tehnologije vezane uz njega, je da se pored njegove pouzdano učinkovite prirode, brzine i ekonomičnosti, može koristiti u širokom rasponu upotreba za izgradnju stabilizirajućih nosivih struktura kod zemljanih radova, za sprečavanje poprečnog kretanja zakrivljenih željezničkih pruga koje potječu od djelovanja toplinskih sila, te općenito za povećanje nosivosti svih vrsta balastnih podloga, npr. povećanjem količine ljepljivog materijala i/ili povećanjem njegove izdržljivosti.

Claims (13)

1. Raspored građevne strukture za stabilizaciju linearnih zemljanih radova, odnosno uglavnom nadgrađa željezničke pruge za sprječavanje kretanja nadgrađa zbog djelovanja prvenstveno poprečnih sila u odnosu na smjer linije trase, uz povremeno održavanje prometa; ovaj raspored sadrži nosivu strukturu koja se poželjno nalazi izvan strukture željezničkog kolosijeka, te se odupire pomacima koji imaju tendenciju da nastanu u dijelu u kojem su nastali pomaci, te je naznačen time da nosivu potpornu strukturu čine nosiva greda (3) koja se proteže uzduž željezničke pruge, za stabilizirajuća balastna podloga (21) od drobljenog kamena na strani željezničkih pragova (22), gdje su usmjereni pomaci koji se javljaju, nosivi zid (4) koji se proteže od nadgrađa (2) prema dubljim slojevima zemlje, postavljen na strani nosive grede (3) na suprotnoj strani od željezničkih pragova (22), te zaštitnu deku (5), koja prekriva nosivu gredu (3) i potporni zid (4), koja istovremeno obuhvaća krajeve (22a) željezničkih pragova (22), koji su okrenuti prema nosivoj gredi (3).

2. Raspored građevne strukture prema zahtjevu 1, naznačen time, da zaštitna deka (5) izviruje između željezničkih pragova (22), približno do linije tračnice (23), bliže potpornoj konstrukciji.

3. Raspored građevne strukture prema zahtjevu 1 ili 2, naznačen time da nosiva greda (3), potpornog zida (4) i zaštitna deka (5) sve sadrže drobljeni kamen visoke izdržljivosti, po mogućnosti zbijen drobljeni kamen, kao i ljepljivi materijal (6), npr. umjetnu smolu, koji prekriva kamen odozgo i ispunjava minimalan dio njegovog neispunjenog volumena.

4. Raspored građevne strukture u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1-3, naznačen time, da je potporni zid (4), konstruiran od barem jednog, a poželjno od nekoliko slojeva (41, 42, 43 ...) koji su postavljeni međusobno jedan povrh drugoga.

5. Raspored građevne strukture prema bilo kojem od zahtjeva 1-4, naznačen time da je u slučaju višeslojnog potpornog zida (4), čvrstoća pojedinih slojeva (41, 42, ...) različita, te je usklađena s veličinom opterećenja koje oni nose.

6. Raspored građevne strukture prema patentnom zahtjevu 5, naznačen time da je čvrstoća slojeva (41, 42, 43, ...) razmjerna količini ljepljivog materijala (6) u odnosu na masu balastne podloge (21).

7. Raspored građevne strukture prema zahtjevu 5 ili 6, naznačen time, da količina ljepljivog materijala (6) koji se koristi za slojeve veće čvrstoće (42) potpornog zida (4) prelazi količinu ljepljivog materijala (6) koji se koristi za slojeve manje čvrstoće (41, 43, ...).

8. Raspored građevne strukture u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1-7, naznačen time da je odvod (7) pogodan za odvođenje vlage, naročito kišnice, postavljen uzduž razine potpornog zida (4) najudaljenije od razine pruge (24).

9. Raspored građevne strukture prema zahtjevu 8, naznačen time da se odvod (7) nalazi na dnu najnižeg sloja (41) potpornog zida (4).

10. Raspored građevne strukture prema zahtjevu 1, naznačen time da su nosiva greda (3) i potporni zid (4) jednostavno sastavljeni jedan s drugim.

11. Raspored građevne strukture prema zahtjevu 1, naznačen time, da su krajevi (22a) željezničkih pragova (22), smješteni u blizini nosive grede (4) jednostavno sastavljeni sa zaštitnom dekom (5).

12. Raspored građevne strukture prema bilo kojem od zahtjeva 1-11, naznačen time da je gornji sloj (11a) prirodnog tla (11), koji tvori dio podstrukture (1) spojen na vanjsku stranu potpornog zida (4) najudaljenije od linije obrađen aditivom za ojačanje ili injektiranjem.

13. Raspored građevne strukture u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1-7, naznačen time da ako se potporni zid (4) pruža duž nasipa, zakošena bočna površina nasipa je ojačana s dodatnom strukturom na jednoj ili više razina radi stabiliziranja podstrukture.