[go: up one dir, main page]
Idi na sadržaj

Koloseum

Uredi veze
Koordinate: 41°53′24.72″N 12°29′32.64″E / 41.8902000°N 12.4924000°E / 41.8902000; 12.4924000
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Koloseum
Koloseum nalazi se u Rim
Koloseum
Koloseum
Prikazano unutar Rima
Map
Današnja lokacija amfiteatra
Kliknite na kartu da vidite oznaku
LokacijaRegio III Isis et Serapis, Rim, Italija
Koordinate41°53′24.72″N 12°29′32.64″E / 41.8902000°N 12.4924000°E / 41.8902000; 12.4924000
VrstaAmfiteatar
Historija
GraditeljVespazijan, Tit
Osnovano70–80; prije 1944 godina (80)

Koloseum (italijanski: Colosseo) ovalni je amfiteatar u centru Rima, istočno od Rimskog foruma. Najveći je antički amfiteatar ikad izgrađen i danas je najveći stojeći amfiteatar na svijetu, uprkos svojoj starosti. Izgradnja je počela za vrijeme cara Vespazijana (69–79) u 72.[1] i završena je 80. godine tokom vladavine njegovog nasljednika Tita (79–81).[2] Dalje modifikacije su napravljene tokom Domicijanove vladavine (81–96).[3] Tri cara koja su bili pokrovitelji radova poznati su kao Flavijevska dinastija, a amfiteatar su kasniji klasicisti i arheolozi nazvali Flavijev amfiteatar (latinski: Amphitheatrum Flavium; italijanski: Anfiteatro Flavio) zbog povezanosti s njihovim prezimenom (Flavius).

Koloseum je izgrađen od sedrenog krečnjaka, sedre (vulkanske stijene) i betonom obložene opeke. Procjenjuje se da je mogao primiti od 50.000 do 80.000 gledalaca u različitim periodima svoje historije,[4][5] s prosječnim brojem gledalaca od oko 65.000;[6] korišten je za gladijatorske borbe i javne spektakle uključujući lov na životinje, pogubljenja, rekonstrukcije poznatih bitki i drame zasnovane na rimskoj mitologiji, te u jednom periodu za simulacije pomorskih bitki. Građevina je prestala da se koristi za zabavu u ranom srednjem vijeku. Kasnije je ponovo korišten kao mjesto stanovanja, radionice, prostorije za vjerske obrede, tvrđava, kamenolom, te kršćansko svetište.

Iako je značajno uništen zbog zemljotresa i krađe kamena (za spolij), Koloseum je još uvijek ikona Rimskog Carstva i jedan je od Novih sedam svjetskih čuda.[7] Jedna je od najpopularnijih turističkih atrakcija Rima i također ima vezu s Rimokatoličkom crkvom, jer svakog Velikog petka Papa predvodi procesiju "Križni put" koja počinje u području oko Koloseuma.[8] Koloseum je prikazan na italijanskoj verziji kovanice od pet centi.

Naziv

[uredi | uredi izvor]

Prvobitni naziv građevine bio je jednostavno amfiteatar (latinski: amphitheatrum).[9] Iako se moderni naziv Flavijev amfiteatar (latinski: amphitheatrum Flavium) često koristi, ne postoje dokazi da se koristio u antici.[9] Ovaj naziv se odnosi na Flavijevsku dinastiju, za vrijeme čije vladavine je građevina izgrađena, ali je danas pozntija pod nazivom Koloseum.[9] U antici su Rimljani spominjali Koloseum neslužbenim nazivom Amphitheatrum Caesareum (gdje je Caesareum pridjev koji se odnosi na titulu cezara), ali bi ovaj naziv mogao biti samo poetski[10][11] jer nije korišten isključivo za Koloseum; Vespazijan i Tit, graditelji Koloseuma, također su sagradili i Flavijski amfiteatar u Puteoli (moderni Pozzuoli).[12]

Vjeruje se da naziv Koloseum potiče od kolosalne Neronove statue urađene po modelu Kolosa s Rodosa.[3][9] Ogromnu bronzanu skulpturu Nerona kao sunčevog božanstva car Hadrijan (117–138) premjestio je na mjesto pored amfiteatra.[9] Latinska riječ colosseum imenica je srednjeg roda nastala od pridjeva colosseus, što znači "gigantski" ili "kolosalni".[9] Do 1000. godine latinski naziv "Colosseum" počeo se koristiti za amfiteatar iz obližnjeg "Colossus Solis".[13]

U srednjovjekovnom latinskom jeziku postojale su dvije forme naziva: coloseum iz 12. vijeka i coliseum iz 14.[9] U 12. vijeku zabilježena je struktura naziva amphitheatrum colisei, "Amfiteatar Kolosa".[9] U visokom srednjem vijeku, Flavijski amfiteatar je u kasnom 13. vijeku posvjedočen kao starofrancuski colosé, a u ranom 16. vijeku po srednjofrancuskom kao colisée, kada se već ta riječ mogla upotrijebiti za bilo koji amfiteatar.[9] Iz srednjofrancuskog colisée izvedeno je srednjoenglesko colisee, koje je u upotrebi od 15. vijeka i korišteno je u djelu Solace of Pilgrims Johna Capgravea, u kojem je zapisao: collise eke is a meruelous place … þe moost part of it stant at þis day.[14] U srednjoengleskom prijevodu biografije Marka Aurelija (161–180) koju je napisao Antonio de Guevara oko 1533. zapisano je: this Emperour, beynge with the Senate at Collisee ...[14] Slično se odnosi i na italijanske riječi colosseo ili coliseo koje su se prvobitno odnosile na amfiteatar u Rimu, a zatim na bilo koji amfiteatar.[9][14] 1460. je postojao ekvivalent u katalonskom jeziku coliseu; 1495. se pojavio u španskom coliseo, te od 1548. i u portugalskom coliseu.[9]

Koloseum

Najraniji citat na naziv Koloseum u ranom modernom engleskom jeziku je prijevod iz 1600. Philemona Hollanda djela Urbis Romae topographia Bartolomea Marlianija, kojeg je koristio za pripremu svog prijevoda Livijeevog djela Ab Urbe Condita Libri iz Augustovske ere .[9] U tekstu se navodi: This Amphitheatre was commonly called Colosseum, of Neroes Colossus, which was set up in the porch of Neroes house. ("Ovaj amfiteatar se obično nazivao Koloseum Neronovog kolosa, koji je bio postavljen u trijemu Neronove kuće.")[9] Slično je i John Evelyn prevodio srednjofrancusko le Colisée kojeg je koristio teoretičar arhitekture Roland Fréart de Chambray, te je napisao: And 'tis indeed a kind of miracle to see that the Colosseum … and innumerable other Structures which seemed to have been built for Eternity, should be at present so ruinous and dilapidated. ("I zaista je svojevrsno čudo vidjeti da Koloseum ... i bezbrojne druge strukture koje su izgrađene za vječnost, treba da sada budu tako ruševne i oronule.")[9]

Nakon Neronovog samoubistva i građanskih ratova u periodu godine četiri cara, Neronov kolos je preuređen u lik Helija (Sol) ili Apolona, boga sunca, dodavanjem odgovarajuće sunčave krune. Tada se obično nazivao "Colossus solis".[15] Neronova glava je također nekoliko puta mijenjana s glavama drugih careva.[16] Uprkos svojim paganskim poveznicama, kip je ostao stajati i tokom srednjeg vijeka i pripisane su mu magične moći. Car Konstantin Veliki postavio je svoje lice na kip.[17]

U osmom vijeku pripisan je epigram Bedi Časnom koji slavi simbolički značaj kipa u propročanstvu koje se različito citira: Quamdiu stat Colisæus, stat et Roma; quando cadet colisæus, cadet et Roma; quando cadet Roma, cadet et mundus ("sve dok Kolos stoji, postojaće i Rim; kada Kolos padne, past će i Rim; kada padne Rim, past će i svijet").[18] Ovo se često pogrešno prevodi da se odnosi na Koloseum, a ne na Kolos (kao na primjer u Byronovoj pjesmi Childe Harold's Pilgrimage). Međutim u vrijeme pisanja Pseudo-Bede, imenica muškog roda coliseus odnosila se na kip, a ne na amfiteatar.[19]

Kolos je na kraju pao, navjerovatnije kako bi se iskoristila njegova bronza. Sam kip je uveliko zaboravljen, a sačuvana je samo njegova osnova između Koloseuma i obližnjeg Hrama Venere i Rome.[20]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Izgradnja, inauguracija i rimske obnove

[uredi | uredi izvor]
Sestercij Tita proslavlja inauguraciju Koloseuma (kovanica iz 80. godine).
Karta centralnog Rima za vrijeme Rimskog carstva s Koloseumom u gornjem desnom uglu

Odabrana lokacija za izgradnju je bila ravna površina na dnu niske doline između brežuljaka Celij, Eskvilin i Palatin, kroz koju je tekao potok i nalazilo se umjetno jezero/močvara[21] Do drugog vijeka prije nove ere ovo područje je bilo gusto naseljeno. Naselje je uništeno u velikom rimskom požaru iz 64. godine, nakon čega je Neron zauzeo većinu ovog područja kojeg je dodao u svoj lični posjed. Tu je sagradio grandiozni Domus Aurea ispred kojeg je napravio vještačko jezero okruženo paviljonima, baštama i trijemovima. Postojeći akvadukt Aqua Claudia produžen je za opskrbu vodom ovog područja, a ogroman bronzani Neronov kolos postavljen je u blizini na ulazu u Domus Aurea.[20]

Presjek iz enciklopedije Lexikon der gesamten Technik (1904)

Iako je kolos sačuvan, veći dio Domus Aurea je srušen. Jezero je zasuto, a zemljište je ponovo iskorišteno kao lokacija za novi Flavijev amfiteatar. Gladijatorska škola i drugi prateći objekti izgrađeni su u blizini u okvirima nekadašnjeg dvorišta Domus Aurea. Vespazijanova odluka da izgradi Koloseum na mjestu Neronovog jezera može se posmatrati kao populistički gest vraćanja dijela grada ljudima kojeg je Neron prisvojio za svoje potrebe. Za razliku od mnogih drugih amfiteatara koji su se nalazili na periferiji grada, Koloseum je izgrađen u centru, čime je simbolički i precizno smješten u srce Rima.

Izgradnja je finansirana od raskošnog plijena uzetog iz Jevrejskog hrama nakon Prvog rimsko-jevrejskog rata u 70. godini koji je vodio do Opsade Jerusalema. Prema rekonstruisanom natpisu pronađenom na lokalitetu, "car Vespazijan je naredio da se novi amfiteatar podigne od njegovog generalskog dijela plijena." Često se pretpostavlja da su jevrejski ratni zarobljenici vraćeni u Rim, te da su doprinijeli velikoj radnoj snazi potrebnoj za izgradnju amfiteatra, ali za to nema drevnih dokaza; ipak to dodavanje poniženja poražnom stanovništvu bilo bi u skladu s rimskom praskom.[22] Uz ovaj besplatni izvor nekvalificirane radne snage, timovi profesionalnih rimskih graditelja, inženjera, umjetnika, slikara i dekoratera preuzimali su specijaliziranije poslove neophodne za izgradnju Koloseuma. Koloseum je izgrađen od nekoliko različitih materijala: drvo, krečnjak, sedra, pločice, cement i malter.

Izgradanj Koloseuma počela je pod vladavinom Vespazijana[3] oko 70–72. godine (73–75. godine prema nekim izvorima). Koloseum je završen do trećeg sprata u vrijeme Vespazijanove smrti u 79. godini. Najviše spratove završio je njegov sin Tit 80. godine,[3] a inauguralne igre su održane 80. ili 81. godine.[23] Kasije Dion pripovijeda da je preko 9.000 divljih životinja ubijeno tokom inauguralnih igri amfiteatra. Povodom inauguracije izdan je posebni kovani novac.[24] Građevina je dodatno preuređena tokom vladavine Vespazijanovog mlađeg sina, novoimenovanog cara Domicijana, koji je izgradio hipogej, niz tunela koji su korišteni za smještaj životinja i robova. Također je dodao galeriju na vrhu Koloseuma kako bi povećao njegov kapacitet za sjedenje.[25]

Koloseum je teško oštećen 217. godine u velikom požaru (prouzrokovanom munjom, prema Kasije Dionu[26]), koji je uništio gornje drvene nivoe unutrašnjosti amfiteatra. U potpunosti nije bio popravljen sve do 240. godine, te je zatim podvrgnut daljim popravkama 250, 252. i 320. godine. Honorije je zabranio gladijatorske borbe prvo 399. godine, a zatim ponovo i 404. Gladijatorske borbe se posljednji put spominju oko 435.[20] Natpisi bilježe restauracije različitih dijelova Koloseuma pod Teodosijem II i Valentinijanom III (vladao 425–455), vjerovatno radi popravke štete uzrokovane velikim zemljotresom iz 443; još radova je uslijedilo u 484.[27] i 508. Arena se nastavila koristiti za takmičenja sve do šestog vijeka. Lov na životinje nastavljen je najmalje do 523. godine, kada je Anicije Maksim proslavio svoju titulu konzula uz lov, što je kralj Teodorih Veliki kritikovao zbog velikih troškova.[20]

Srednji vijek

[uredi | uredi izvor]
Karta srednjovjekovnog Rima s prikazanim Koloseumom

Koloseum je pretrpio nekoliko radikalnih promjena u upotrebi. Krajem 6. vijeka u strukturu amfiteatra ugrađena je mala kapela, iako to očito nije pridodalo poseban vjerski značaj građevini u cjelini. Arena je pretvorena u groblje. Brojni prostori koji su se nalazili ispod sjedišta pretvoreni su u stambene prostorije i radionice, a bilježi se da su se izdavale sve do 12. vijeka. Oko 1200. godine porodica Frangipani preuzela je Koloseum i od njega napravila svoj zamak.

Veliki zemljotres 1349. nanio je veliku štetu Koloseumu, uzrokujući rušenje vanjske južne strane koja je ležala na manje stabilnom aluvijalnom zemljištu. Veliki dio srušenog kamena ponovo je korišten za izgradnju palača, crkvi, bolnica i drugih građevina u Rimu. Vjerski odred doselio se u sjevernu trćinu Koloseuma sredinom 14. vijeka[28] i tu su boravili sve do početka 19. vijeka. Unutrašnjost amfiteatra je u velikoj mjeri ogoljena od kamena,koji je korišten na drugim mjestima ili (u slučaju mermerne fasade) je spaljivan za pravljenje živog kreča.[20] Gvozdene stege[20] koje su držale kamene zidove bile su iskopane ili izrezane iz zidova, ostavljajući brojne tragove koji i danas predstavljaju ožiljke na građevini.

Moderno doba

[uredi | uredi izvor]
Koloseum na gravuri Giovanni Battista Piranesija iz 1757.
Pogled iz 1870. s naglaskom na polururalnu okolinu Koloseuma u to vrijeme

Tokom 16. i 17. vijeka, crkveni službenici su tražili produktivnu ulogu za Koloseum. Papa Siksto V (1585–1590) planirao je da pretvori građevinu u fabriku vune kako bi obezbijedio zaposlenje za rimske prostitutke, ali je ovaj prijedlog propao njegovom preranom smrću.[29] Kardinal Altieri je 1671. odobrio njegovu upotrebu za borbe s bikovima; negodovanje javnosti dovelo je do naglog odustajanja od ideje.

Savezničke trupe gledaju vodič izvan Koloseuma nakon oslobođenja 1944.

Papa Benedikt XIV je 1749. podržao gledište da je Koloseum sveto mjesto u kojem su rani kršćani mučeni. Zabranio je korištenje Koloseuma kao kamenoloma i posvetio je građevinu Isusovim mukama i odredio je postaju križnog puta, te ga je proglasio osvećenim krvlju kršćanskih mučenika koji su tu stradali. Međutim, ne postoje historijski dokazi koji potvrđuju Benediktove tvrdnje, niti postoje dokazi da je bilo ko prije 16. vijeka sugerisao da bi to mogao biti slučaj; Catholic Encyclopedia zaključuje da za tu pretpostavku nema nikakvih historijskih osnova, osim razumno mogućih pretpostavki da su neki od mnogih mučenika mogli biti.[30]

Interior of the Colosseum, Rome (Thomas Cole, 1832) prikazuje postaje križnog puta u areni i izraženu vegetaciju

Kasnije pape pokrenule su različite projekte stabilizacije i restauracije, uklanjajući izraženu vegetaciju koja je izrasla na strukturi građevine i prijetila da je dodatno ošteti. Fasada je ojačana trouglastim klinovima od opeke 1807. i 1827, a unutrašnjost je popravljana 1831, 1846. i u 1930-im. Podkonstrukcija arene djelimično je iskopana u periodu 1810–1814. i 1874. godine, a potpuno je otkrivena u 1930-im pod Benitom Mussolinijem.[20]

Koloseum je danas jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija Rima, koja godišnje prima milione posjetitelja. Efekti zagađenja i općeg pogoršanja stanja tokom vremena doveli su do velikog programa obnove koji se provodio između 1993. i 2000, što je koštalo oko 40 milijardi italijanskih lira ($19,3 miliona / €20,6 miliona po cijenama iz 2000. godine).

Posljednjih godina Koloseum je postao simbol međunarodne kampanje protiv smrtne kazne, koju je Italija ukinula 1948. Nekoliko protesta protiv smrtne kazne se 2000. godine održalo ispred Koloseuma. Od tada, kao gest protiv smrtne kazne, lokalne vlasti mijenjaju boju noćnog osvjetljenja Koloseuma iz bijele u zlatnu kad god osoba osuđena na smrtnu kaznu bilo gdje u svijetu bude puštena na slobodu ili odluka o kazni bude povučena,[31] te ako neki pravni sistem ukine smrtnu kaznu. Nedavno je Koloseum bio osvjetljen zlatnom bojom u novembru 2012. nakon što je u aprilu 2012. američka savezna država Connecticut ukinula smrtnu kaznu.[32]

Zbog razrušenog stanja unutrašnjosti, nepraktično je koristiti Koloseum za održavanje velikih događaja; samo nekoliko stotina gledalaca može biti smješteno u privremenim sjedištima. Međutim, mnogo veći koncerti su se održavali neposredno ispred, koristeći Koloseum kao pozadinu. Neki od izvođača koji su svirali u Koloseumu su Ray Charles (maj 2002),[33] Paul McCartney (maj 2003),[34] Elton John (septembar 2005)[35] i Billy Joel (juli 2006).

Galerija

[uredi | uredi izvor]
  • Koloseum u 2021.
    Koloseum u 2021.
  • Koloseum i Konstantinov slavoluk, pogled s Palatina
    Koloseum i Konstantinov slavoluk, pogled s Palatina
  • Unutrašnjost
    Unutrašnjost
  • Unutrašnjost
    Unutrašnjost
  • Koloseum po noći
    Koloseum po noći
  • Redovi sjedišta na istčnom ulazu
    Redovi sjedišta na istčnom ulazu
  • Koloseum u 2013.
    Koloseum u 2013.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Hopkins, p. 2
  2. ^ "BBC's History of the Colosseum p. 2". Bbc.co.uk. 22. 3. 2011. Pristupljeno 16. 4. 2012.
  3. ^ a b c d Roth, Leland M. (1993). Understanding Architecture: Its Elements, History and Meaning (First izd.). Boulder, CO: Westview Press. ISBN 978-0-06-430158-9.
  4. ^ William H. Byrnes IV (Spring 2005) "Ancient Roman Munificence: The Development of the Practice and Law of Charity". Rutgers Law Review vol. 57, issue 3, pp. 1043–1110.
  5. ^ "BBC's History of the Colosseum p. 1". Bbc.co.uk. 22. 3. 2011. Pristupljeno 16. 4. 2012.
  6. ^ Baldwin, Eleonora (2012). Rome day by day. Hoboken: John Wiley & Sons Inc. str. 26. ISBN 978-1-118-16629-1.
  7. ^ "The New Seven Wonders of the World". Hindustan Times. 8. 7. 2007. Arhivirano s originala, 30. 9. 2007. Pristupljeno 11. 7. 2007.
  8. ^ "Frommer's Events – Event Guide: Good Friday Procession in Rome (Palatine Hill, Italy)". Frommer's. Arhivirano s originala, 7. 1. 2009. Pristupljeno 8. 4. 2008.
  9. ^ a b c d e f g h i j k l m n "Colosseum, n.", Oxford English Dictionary Online (3rd, online izd.), 2011
  10. ^ J. C. Edmondson; Steve Mason; J. B. Rives (2005). Flavius Josephus and Flavian Rome. Oxford University Press. str. 114. ISBN 978-0-19-926212-0.
  11. ^ "The Colosseum – History 1". Pristupljeno 26. 1. 2008.
  12. ^ Mairui, Amedeo. Studi e ricerche sull'Anfiteatro Flavio Puteolano. Napoli : G. Macchiaroli, 1955. (OCLC Šablon:OCLC search link)
  13. ^ Richardson, Jr., L. (1992). Johns Hopkins University (ured.). A New Topographical Dictionary of Ancient Rome. JHU Press. str. 7. ISBN 9780801843006.
  14. ^ a b c "† Colisee, n.", Oxford English Dictionary Online (3rd, online izd.), 2011
  15. ^ Mentioned in Suetonius, "Vespasian" 18; Pliny's Natural History XXXIV.45; Cassius Dio LXV.15.
  16. ^ Hist. Aug. Com. 17; Cassius Dio LXXII.22.
  17. ^ Ensoli, Serena (2007). Perrin, Yves (ured.). "Il Colosso di Nerone-Sol a Roma: una 'falsa' imitazione del Colosso di Helios a Rodi. A proposito della testimonianza di Plinio e della ricostruzione del basamento nella valle del Colosseo". Neronia VII. Rome, l'Italie et la Grèce. Hellénisme et philhellénisme au premier siècle après J.-C. Actes du VIIe colloque international de la SIEN (Athènes, 21-23 octobre 2004) (jezik: francuski). Brussels: Éditions Latomus: 406–427.
  18. ^ "The Coliseum". The Catholic Encyclopedia. New Advent. Pristupljeno 2. 8. 2006.; the form quoted from the Pseudo-Bede is that printed in Migne, Pat. Lat 94 (Paris), 1862:543, noted in F. Schneider, Rom und Romgedanke im Mittelalter (Munich) 1926:66f, 251, and in Roberto Weiss, The Renaissance Discovery of Classical Antiquity (Oxford:Blackwell) 1973:8 and note 5.
  19. ^ Ensoli, Serena; La Rocca, Eugenio (2000). Aurea Roma: dalla città pagana alla città cristiana (jezik: italijanski). Rome: L'Erma di Bretschneider. str. 67. ISBN 978-88-8265-126-8. Pristupljeno 10. 4. 2022.
  20. ^ a b c d e f g Claridge, Amanda (1998). Rome: An Oxford Archaeological Guide (First izd.). Oxford: Oxford University Press. str. 276–282. ISBN 978-0-19-288003-1.
  21. ^ "The-Colosseum.net:Before the Colosseum". www.the-colosseum.net. Arhivirano s originala, 24. 2. 2021. Pristupljeno 19. 9. 2019.
  22. ^ Elkins, p. 23
  23. ^ "Building the Colosseum". tribunesandtriumphs.org.
  24. ^ Sear, David R. (2000). Roman Coins and Their Values – The Millennium Edition. Volume I: The Republic and The Twelve Caesars, 280 BC – 96 AD (pp. 468–469, coin # 2536). London: Spink. ISBN 1-902040-35-X
  25. ^ Alföldy, Géza (1995). "Eine Bauinschrift Aus Dem Colosseum". Zeitschrift für Papyrologie und Epigraphik. 109: 195–226.
  26. ^ Cass. Dio lxxviii.25.
  27. ^ Popravke štete nanesene zemljotresom 484. platio je konzul Decije Marije Venancije Bazilije, koji je stavio dva natpisa u čast njegovih djela (CIL VI, 1716).
  28. ^ "MEDIVM AEVVM". The-Colosseum. The-Colosseum.Net. Pristupljeno 1. 11. 2016.
    Names the order: Arciconfraternita del SS. Salvatore ad Sancta Sanctorum, aka del Gonfalone. Co-tenants: the Roman Senate and the Camera Apostolica. "In 1519 The Confraternita built the little chapel of Santa Maria della Pietà inside the Colosseum."
  29. ^ "Rome." Encyclopædia Britannica. 2006.
  30. ^ The Coliseum in Catholic Encyclopedia
  31. ^ Young, Gayle (24. 2. 2000). "On Italy's passionate opposition to death penalty". CNN. Arhivirano s originala, 13. 11. 2021. Pristupljeno 2. 8. 2006.
  32. ^ "International: Roman Colosseum Lit to Mark Connecticut's Abolition of Death Penalty". Death Penalty Info. Pristupljeno 9. 6. 2015.
  33. ^ Colosseum stages peace concert, BBC News Online, 12 May 2002.
  34. ^ McCartney rocks the Colosseum, BBC News Online, 12 May 2003.
  35. ^ Sir Elton's free gig thrills Rome, BBC News Online, 4 September 2005.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Logo Commonsa
Logo Commonsa
Colosseum na Wikimedia Commonsu.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Koloseum&oldid=3664846"