Kokoška

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Kokoška
Domaća kokoška (Gallus gallus domesticus)
Sistematika
Carstvo	Animalia
Koljeno	Chordata
Razred	Aves
Red	Galliformes
Porodica	Phasianidae
Rod	Gallus
Vrsta	Gallus gallus
Podvrsta	G. g. domesticus
Trojno ime
'''Gallus gallus domesticus''' Linnaeus, 1758.

Domaća kokoška ili kokoš (Gallus gallus domesticus) je uzgojni, odomaćeni oblik divlje kokoške, vrste porijeklom iz Jugoistočne Azije. Pripada porodici Phasianidae iz reda Galliformes.

Kao domaća životinja, domaća kokoška ili kako ju se češće zove, kokoška je uzgojena u velikom broju najrazličitijih oblika, obilježja i varijacija boja. Trenutno evropski standardi pasmina domaćih kokoši prihvataju više od 180 poznatih pasmina. U svijetu se uzgaja još daleko veći broj pasmina. Postoje i različite boje jaja, kao na primjer bijela, smeđa, zelena, crvena...

U komercijalnoj proizvodnji mesa i jaja koriste se najčešće hibridne pasmine.

Domaća kokoš (mužjak pijetao, ženka koka ili kokoška tokom godine, a u vrijeme kad leži na jajima i vodi piliće naziva se kvočka, mladunče pile, kastrirani pijetao kopun) teži od 1,5 do 5 kg, što ovisi o pasmini. Kod životinja iste pasmine mužjak, pijetao, teži je do jednog kilograma od ženke, koke. Pored toga, uzgojene su i patuljaste pasmine koje teže između 500 i 1.200 grama.

Kao kod većine vrsta kokoški, i kod domaćih je izražen spolni dimorfizam. Posebno obilježje cijelog roda Gallus pa tako i domaćih kokoši je crvena krijesta koja može biti različitih oblika. To je mesnata izraslina na vrhu glave ptica ovog roda koju imaju oba spola, no kod mužjaka je uvijek veća, a obilježava ga i rep u obliku srpa.

Donji dio noge je najčešće bez perja, no postoje i pasmine kod kojih i na tom dijelu nogu raste perje, sve do perja na prstima. Stopalo im je u pravilu anizodaktilno, što znači da imaju 4 prsta, tri okrenuta prema naprijed, a jedan prema nazag. No, postoje i pasmine s pet prstiju, kod njih su prema nazad okrenuta dva prsta.

Odrasli pijetlovi imaju i "stražnji prst", često nazvan i ostruga ili mamuza. Pijetlovi ga koriste kao oružje u napadu na konkurenta. Ta mamuza neprekidno raste, i kod starijih pijetlova može biti prilično duga i šiljata, može služiti i za određivanje starosti životinje.

Glasanje, "kukurikanje", pijetao koristi kao zvučno obilježavanje vlastitog teritorija. Obično se javlja u svitanje, oko podneva i u sumrak. U doba antike kukurikanje je služilo i kao oznaka doba dana, iako pijetlovi mogu kukurikati u svako doba dana.

Oči su im postavljene postrano na glavi, pa ne vide prostorno. Zbog toga, da bi dobro vidjele svoju okolinu, prisiljene su na brzo kretanje glave lijevo-desno, kako bi vidjele s oba oka.

U prirodnom okolišu kokoši jedu sjemenke, gliste, insekte pa čak i miševe. Dok traže hranu, kokoši se rado zadržavaju u okolišu u kojem postoji mogućnost sakrivanja. Tvrdu hranu u želucu usitnjavaju gastroliti.

Domaće kokoške mogu godišnje snijeti 250 do 300 jaja ako se sneseno jaje svaki dan uklanja. Ako se jaja ne uklanjaju redovno, kokoška će početi sa sjedenjem na jajima ako joj je nagon za ležanjem dovoljno izražen. Kod savremenih pasmina, ovaj nagon je izbjegnut, ili snažno reduciran. Promjenom hrane isključivo na pšenicu nagon se najčešće ponovo javlja. Nagon za ležanjem na jajima može biti i narušen, tako da kvočka napusti gnijezdo prije nego što se pilići izlegu. Ova je pojava često prisutna kod kokoši koje su se izlegle u inkubatoru. Ležanje na jajima traje normalno 21 dan.

• Apencelška kokoš
• Leghorn
• Češka zlatna kokoška

Ovaj odlomak potrebno je proširiti.

Commons ima datoteke na temu: Kokoška