Perzijski vrtovi

Perzijski vrtovi
Perzijski vrtovi
Svjetska baština – UNESCO
	Iran
Registriran:	2011. (35. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	i, ii, iii, iv, vi
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Perzijski vrtovi (perzijski: باغ ایرانی, pairi-daeza, tj. "zatvoren prostor") je tradicionalno oblikovanje vrtova koje potječe iz središnjeg Irana (pokrajina Fars), a koje je snažno utjecalo na dizajn vrtova od Andaluzije do Indije, pa i šire. Zbog toga je devet perzijskih vrtova, u devet različitih iranskih pokrajina, 2011. godine upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji^[1].

Devet zaštićenih perzijskih vrtova su: Abas Abad, Eram, Šahzade, Akbarije, Pahlavanpur, Dolat Abad, Čehel Sotun, Fin i Golestan. Oni su primjer raznolikosti dizajna perzijskog vrta koji su se prilagodili različitim klimatskim uvjetima zadržavajući načela koja imaju svoje korijene u doba Kira Velikog, u 6. stoljeću prije Krista. Perzijski vrt je vijek podijeljen u četiri dijela s vodom, gdje važnu ulogu igraju sustav za navodnjavanje (kanat i bazeni) i ukrasi. Perzijski vrt je bio koncipiran da simbolizira raj i četiri elementa Zoroastrizma: nebo, zemlju, vodu i biljke. Ovi vrtovi, koji datiraju iz različitih razdoblja od 6. stoljeća prije Krista, također imaju zgrade, paviljone i zidove, kao i sofisticirane sustave za navodnjavanje. Kao takvi, oni su utjecali na umjetnost vrtnog dizajna od Indije do islamske Španjolske^[2].

Šazdeh vrt, Mahan
Vrt Golestanskog dvorca, Teheran
Vrt Fin, Kašan
Vrt kuće Gavam, Širaz
Vrt Eram, Širaz

Izvori

↑ Komitet svjetske baštine upisao šest novih kulturnih lokaliteta UNESCO, 29. lipnja 2011. (en) Preuzeto 16. srpnja 2011.
↑ Mehdi Khonsari, M. Reza Moghtader i Minouch Yavari, The Persian Garden: Echoes of Paradise, 1998., Mage Publishers. ISBN 0-934211-46-9 (en)

Vanjske veze

Utjecaj perzijskih vrtova u Indiji (en)
Farnoush Tehrāni, The meaning of the Persian garden, na perzijskom jeziku, Jadid Online, 12. studenog 2009., [1].
• Audio slideshow: [2] (5 min 58 sec).

[1] Komitet svjetske baštine upisao šest novih kulturnih lokaliteta UNESCO, 29. lipnja 2011. (en) Preuzeto 16. srpnja 2011.

[2] Mehdi Khonsari, M. Reza Moghtader i Minouch Yavari, The Persian Garden: Echoes of Paradise, 1998., Mage Publishers. ISBN 0-934211-46-9 (en)

[1]

[2]

p r u Iranska arhitektura
Historijski stilovi	perzijski / parsi (800–300 pne.) • partski / parti (300 pne.–700) • horasanski / horasani (700–1000) • rajski / razi (1000–1300) • azarski / azari (1300–1500) • isfahanski / isfahani (1500–1925)
Arhitektonski periodi	Drevni: elamski (3200–539 pne.) • medijski (728–550 pne.) • ahemenidski (550–330 pne.) • seleukidski (312–247 pne.) • partski (247 pne.–224) • sasanidski (224–651) Islamski: samanidski (819–999) • bujidski (934–1055) • gaznavidski (963–1187) • guridski (1148–1215) • seldžučki (1037–1194) • ilhanidski (1256–1335) • timuridski (1370–1507) • safavidski (1501–1736) • kadžarski (1785–1925)
Reprezentativni gradovi	Anšan • Amol • Ardabil • Balh • Bam • Buhara • Damgan • Derbent • Dura-Europos • Ekbatana • Firuzabad • Gazni • Gurgandž • Hatra • Hekatompil • Herat • Isfahan • Istahr • Jazd • Kašan • Kazvin • Kom • Ktezifont • Maraga • Mašhad • Merv • Nisa • Nišapur • Pasargad • Perzepolis • Raj • Šahrisabz • Samarkand • Sultanija • Širaz • Šuštar • Suza • Tabriz • Taht-e Sulejman • Teheran • Zandžan • Zarandž
Objekti i elementi	Ab-anbar • Andaruni • Ajvan • Bazar • Biruni • Čahar-bag • Džamija • Gonbad • Hašt-behešt • Hašti • Hovz • Imamzade • Jakčal • Kanat • Karavansaraj • Kuče • Pandždari • Sahn • Stup • Šabestan • Talar • Tekija • Vjetrohvat • Vrtovi
Srodne teme	Umjetnost • Urbanizam • Islamska arhitektura • Moderna arhitektura (1925–2024)
Popisi	Arhitekti • Gradovi (planirani • historijske prijestolnice) • Ab-anbari • Bazari • Crkve • Džamije • Imamzada • Karavansaraji • Kupole • Mauzoleji • Mostovi • Palače • Sinagoge • Stadioni • Tornjevi • Utvrde • Vrtovi

p r u Svjetska baština u Iranu
	Armenski samostan sv. Tadeja i sv. Stjepana • Bam s kulturnom okolicom • Behistunski natpisi • Dašt-e Lut • Elamitski zigurat i drevni grad Čoga Zanbil • Golestanska palača u Teheranu • Gonbad-e Kabus • Hirkanijske šume • Jazd • Perzijski kanati (Akbarabad • Balade • Gonabad • Govhar • Hasanabad-e Mošir • Ibrahimabad • Kasemabad • Mjesečev • Mozdabad • Vazvan • Zarč) • Kulturni krajolik Majmanda • Trg Nakš-e Džahan u Isfahanu • Pasargad • Perzepolis • Perzijski vrtovi (Abasabad • Akbarije • Čehel-Sotun • Dolatabad • Eram • Fin • Pahlavanpur • Pasargad • Šahzade) • Grobnica šejha Safija • Saborna džamija u Isfahanu • Sasanidski arheološki krajolik regije Fars • Spaljeni grad • Sultanija • Suza • Šuštarski hidraulički sistem • Tabriški bazar • Taht-e Sulejman
	Iranska nematerijalna svjetska baština Iranski muzički reportoar tradicijskih kompozicija Radif • Proslava iranske Nove godine Novruz¹⁾ • Tradicionalne vještine izrade kašanskih tepiha • Tradicionalne vještine izrade farskih tepiha • Ritualna dramska umjetnost Tazije • Rituali pahlavani i zurhane • Horasanska muzika bahšija • Tradicionalne vještine izrade i jedrenja lendžima u Perzijskom zaljevu • Dramsko pripovijedanje Nakali • Rituali Kališujan u Mašhad-e Ardehalu kod Kašana
¹⁾ Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.