Seleukija (razvrstavanje)
Izgled
Seleukija[1] (iz grč. Σελεύκεια) ili Seleucija[2] (iz lat. Seleucia) može se odnositi na sljedeće starovjekovne gradove:
- Seleukija na Tigrisu, seleukidska prijestolnica osnovana 305. pne. koja je za vrijeme sasanidske vladavine srasla s Ktezifontom, danas arheološko nalazište (Babil, Irak)
- Seleukija (Pamfilija), grad u Pamfiliji na sredozemnoj obali; danas ruševine 1 km od sela Bucakşeyhler (Antalya, Turska)
- Seleukija na Kalikadnosu, grad na rijeci Kalikadnos nedaleko od sredozemne obale, kroz antiku poznat i kao Seleukija Kilikija, Seleukija Izaurija i Seleukija Trakeja; danas Silifke (Mersin, Turska)
- Seleukija Pijerija, grad pokraj ušća Oronta koji je služio kao luka obližnjoj Antiohiji; ostaci pokraj Samandağa (Hatay, Turska)
- Seleukija na Zeugmi, prema Polibijevoj Historiji (V. 43.) i Apijanovim Mitridatovim ratovima (CXIV.) utvrda nad gradom Zeugma (Gaziantep, Turska)
- Seleukija na Meandaru, kratkotrajno ime za karijski grad Tral na rijeci Meandar; danas Aydın (Turska)
- Seleukija Sidera, grad u Pizidiji; kasnije prema rimskom caru Klaudiju nazvana Klaudijoseleucija; danas arh. nalazište 15 km sjeverno od Eğirdira (Isparta, Turska)
- Seleukija na Piramu, grad na rijeci Piram oko 20 km istočno od Antiohije, kasnije poznat i kao Mopsuestija ili Mamistra (Adana, Turska)
- Seleukija na Belu, grad na rijeci Oront, nekoliko kilometara zapadno od Apameje; kasnije poznat i kao Seleukopolis (danas na istoku Hame, Sirija)
- Seleukija u Margijani, kratkotrajno helenističko ime za drevni iranski Marv u Margijani, ranije i Aleksandrija u Margijani odnosno kasnije Antiohija u Margijani (danas arh. nalazište u jugoistočnom Turkmenistanu)
Neidentificirani:
- Seleukija u Elamu, prema Strabonovoj Geografiji (XVI. 1. 18.) i Plinijevom Prirodoslovlju (VI. 31.) elamski grad uz rijeku Hedifont; stariji autori poput H. C. Hamiltona i W. Falconera rijeku povezuju s Džarahi u Huzestanu (Iran); prema R. Talbertu moguće i obližnja Suza na Dezu ili manje vjerojatno arh. nalazište Taht-e Nešin kod Firuzabada
- Seleukija na Eufratu, spominje se na nekoliko klinopisa iz helenističkog razdoblja i uglavnom se povezuje sa Zeugmom na temelju kronika Ptolemeja III., no s obzirom da je ostali spominju u kontekstu kraljevskog kanala precizna identifikacija je nemoguća; prema J. Lenderingu moguće i sama Seleukija na Tigrisu
- Seleukija (Galileja), prema Životu (CLXXXV.) i Židovskim ratovima (CIII.) Josipa Flavija, helenistička kolonija uz jezero Merom u Galileji, pretpostavke su da se radi o preimenovanoj Abili (sjeverni Izrael) ili Gadari (sjeverozapadni Jordan)
Ostalo:
- Seleukija (tema), jedna od temi (vojno-upravnih jedinica) Bizanta od 10. do 12. vijeka
- Babilon, Stjepan Bizantinac u svojim geo. leksikonima iz 6. vijeka pogrešno poistovjećuje ovaj grad sa Seleukijom
- ↑ Vidi:
• Vujić, Antun (2007.). Seleukija, Opća i nacionalna enciklopedija XVIII. Zagreb: Pro Leksis, ISBN 9789537224189, OCLC 555153703.
• Ladan, Tomislav (2005.). Mitridat I., Hrvatski obiteljski leksikon. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, ISBN 9789536748174, OCLC 455955725....osnivač velike partske države na području Medije, Mezopotamije, Seleukije i Irana.
- ↑ Mišić, Anto (1987.). Tisućušeststota obljetnica obraćenja sv. Augustina. Rim: Papinsko sveučilište Augustinianum, str. 71, OCLC 742760799.
Mani se rodio god. 216., najvjerojatnije u gradu Seleucija u Babiloniji.
• Ivanišević, Milan (9. studenog 2009.). Namjera gradnje grčke pravoslavne crkve u Splitu XXXLI. Split: Kulturna baština, str. 39, ISBN 0351-0557 Uneseni ISBN nije važeći., OCLC 742446171.Odoardo Cibo (...), naslovni nadbiskup Seleucije...
Ova stranica je razvrstavanje. Koristi se radi pronalaska članaka koji moraju imati dodatnu odrednicu jer bi im u protivnom naslov bio isti. Ako vas je na ovu stranicu dovela unutrašnja poveznica, možda ju je potrebno promijeniti da preusmjerava na namijenjeni članak. |