SETI
SETI, ili Potraga za vanzemaljskim oblicima života (engleski: Search for Extarterrestrial Intelligence), je pokušaj da se dokuči da li postoji život van Zemlje. SETI istraživači upotrebljavaju mnoge metode, jedan od popularnijih je i radio SETI, koji se sastoji u slušanju veštačkih signala koji dolaze iz pravca zvijezda. SETI kod kuće (izvorno SETI@home) je radio SETI projekat koji dozvoljava svakome sa računarom i internet konekcijom da učestvuje.
Najveći broj računara koji rade za SETI program uključujući i one na univerzitetu Berkliju koji u suštini ne analiziraju podatke naročito duboko iako se analiza podataka sa teleskopa odrađuje u realnom vremenu. Razlog je jedan i veoma jednostavan: nijedan od ovih računara nije dovoljno moćan da pregleda sve dobijene podatke tj. nemaju dovoljno računarske moći.
Za posao koji SETI zahtjeva bio bi potreban jedan ogroman računar bolje rečeno superračunar. A činjenica je da SETI nikada ne bi imao dovoljno finansiskih sredstava za izgradnju takvog jednog čuda tehnologije. Ali uvijek postoji sredstvo koje to može nadokanditi - mali računari. Zbog ovakvog intelektualnog riješenja SETI je odlučio da upotrebljava veliki broj malih računara za obradu velike količine podataka.
Istraživači su zaključili da postoji ogroman broj neiskorištenih računara. Većina ovih računara ne čini ništa korisno veći dio njihovoga radnog vremena, štaviše samo troši električnu energiju da bi radili. Zato SETI tim posuđuje kućne računare u potrazi za novim životom i novim civilizacijama. Sve je to naravno lako, samo treba skinuti određenu količinu podataka sa interneta tj. sa ovlašćenog servera koje će računar automatski obraditi i poslati nazad čim internet konekcija bude omogućena. Obrada podataka se vrši u periodu kad računar ne radi ništa tj. kada je čuvar ekrana uključen.
To je zanimljiv i težak zadatak. Toliko je podataka da se čini da je sama stvar praktično nemoguća, ali reč jeo tome da se podaci dobijeni iz opservatorije dobijaju i cijepaju na manje nizove koji se onda šalju konačnom računaru za obradu. Ovi dijelići se mogu obrađivati paralelno i nijedan nije zavisan od drugoga. Takođe, područje neba koje se pregleda Aresibo teleskopom je ograničeno i očekuje se da će nebo u naredne dvije godine skenirati čak tri puta. SETI tim očekuje da će ovo biti dovoljno za ovaj projekt. Do vremena kada se nebo tri puta pregleda izgradiće se novi teleskopi i započeće novi eksperimenti i novi pristupi SETIju.
Podaci se snimaju na trake visoke gustine u opservatoriji Aresibo u Porto Riku puneći jednu traku od oko 35 gigabajta svakog dana. Zato što Aresibo nema visoko propusnu internet vezu, podaci se šalju u specijalnom poštom do Barklija gdje se potom dijele na 0,25 megabajtne dijelove koji se nazivaju radne jedinice, koje se onda šalju preko SETI servera putem interneta ljudima širom svijeta na analizu.
SETI nadgleda podatke od 2,5 MNz centrirajući se na 1420 MNz. Čak je i ovo preširok spektar da bi se slao konačnom računaru, pa se isti cijepa na 256 dijelova svaki od po 10 kNz širine (približnije 9766 Nz). Ovo odrađuje računarski program nazvan razdvajač (eng: splitter). Ovi signali do 10 kNz čine 20.000 bita po svakoj sekundi. Ovo se još naziva Nyquist frekvencija. Iz SETI-ja se šalje oko 107 sekundi ovakvog tipa podataka. Takođe u samoj pošiljci se ne nalaze samo snimljeni dijelovi nego i dodatni podaci o samoj radnoj jedinici što sve na kraju čini 340 kilobajta.
