Dragutin Haramija

Dragutin Haramija (Čavle, 12. kolovoza 1923. - Zagreb, 28. studenoga 2012.) bio je hrvatski i bivši jugoslavenski političar, poznat kao premijer SR Hrvatske u doba Hrvatskog proljeća, kao i jedan od osnivača Hrvatske narodne stranke.^[1]

Rođen je u Čavlima i djetinjstvo i ranu mladost proveo je na Grobinštini, uz dvojicu braće i sestru. Očeva obitelj bila je imućna i ugledna trgovačka obitelj. Dragutin je Haramija upisao građansku školu na Sušaku i svakoga je dana pješice odlazio niz Banska vrata na Sušak. Sa 16 godina, ostavši bez oca, počeo je sa starijim bratom uzdržavati obitelj, a odmah na početku talijanske okupacije pridružio se Narodnooslobodilačkoj borbi i kraj rata dočekao je u Primorsko–goranskoj diviziji NOVJ.^[2]

Nakon rata je započeo političku karijeru u tadašnjoj KPJ. S vremenom je došao na mjesto gradonačelnika Rijeke, a u svibnju 1969. je izabran za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske. Na tom je mjestu nastojao voditi politiku ekonomskih reformi, ali i nastojati da SR Hrvatska dobije što više samostalnosti u odnosu na tadašnju jugoslavensku federaciju. S predsjednikom IS Skupštine SR Slovenije Stanom Kavčičem je u listopadu 1970. potpisao sporazum o gradnji Nuklearne elektrane Krško.

Nakon 21. sjednice Predsjedništva CK SKJ u Karađorđevu podnio je ostavku na sve partijske i državne funkcije, te se povukao iz politike sve do prvih višestranačkih izbora 1990. Na njima je nastupao zajedno sa čelnicima Hrvatskog proljeća Savkom Dabčević-Kučar i Mikom Tripalom u okviru Koalicije narodnog sporazuma. U jesen iste godine je zajedno s njima osnovao današnju Hrvatsku narodnu stranku.