[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Xiamen

Koordinate: 24°28.47′N 118°05.21′E / 24.47450°N 118.08683°E / 24.47450; 118.08683
Izvor: Wikipedija
Xiamen
厦门 市

Panorama Xiamena 2007.
Geslo: Udoban grad · vrt na obali (城市 · 海上 花园 )
Država Kina
PokrajinaFujian

Vlast
 • GradonačelnikZhuang Jiahan

Površina
 • Ukupna1.699,39 km²
 • Kopno1.699, 39 km²
 • Voda390 km²
 • Urbano područje281,6 km²
 • Metropolitansko područje3.217,98 km²
Visina0-1175 m
Koordinate24°28.47′N 118°05.21′E / 24.47450°N 118.08683°E / 24.47450; 118.08683

Stanovništvo (2010.)
 • Entitet4,11 milijun
 • Urbano područje3.662.000
(2.613 stanovnika/km²)
 • Metropolitansko područje5.114.758
(1.589,43 stanovnika/km²)

Vremenska zonaKinesko standardno vrijeme (UTC+8)
 • Ljeto (DST)ne primjenjuje se (UTC+8)
Poštanski broj361000
Pozivni broj592
BDP (2017.)64,44 milijardi $
- po glavi stanovnika16.253 $
Registarske pločice闽 D
Lokalni jezikAmojski jezik
Stranicawww.xm.gov.cn/
Zemljovid

Položaj Xiamena u pokrajini Fujian
Xiamen na zemljovidu Kine
Xiamen
Xiamen

Xiamen (kineski: 福州市; doslovno: „Vrata vile”) ili Amoy (hokkien izgovor, pr. zn. „Otok čaplji”) je drugi najveći grad kineske pokrajine Fujian, na jugoistoku Kine. Grad se nalazi na istoimenom otoku i dijelovima obližnje obale Tajvanskog tjesnaca. Prema procjeni iz 2010. u gradu je živjelo 3.531.347 stanovnika, no po popisu iz 2018., taj broj je 4.110.000 stanovnika u širem dijelu grada. Ovo područje je povezano s gradovima Quanzhou na sjeveru i Zhangzhou na zapadu, te s njima čini metropolijsko područje od preko 5 milijuna stanovnika. Kinmen otočje kojim upravlja Tajvan udaljeno je od grada manje od 2 km.[1] Xiamen je poznat po blagoj umjerenoj klimi, izvornoj Hokkien kulturi i otoku Kulangsu koji je UNESCO-ova svjetska baština, ali i po relativno niskom zagađenju.[2] God. 2006. Xiamen je proglašen za 2. najugodniji grad za život u Kini. U gradu se govori amojski jezik („Xiamen jezik”) koji je dijalekt južnog Min kineskog jezika.

Razglednica Xiamena: Poslovni centar CBD, Sveučilište Xiamen, otok Kulangsu, hram Južni Putuo, plaža na otoku Kulangsu i most Haicang.

Zemljopisne odlike

[uredi | uredi kôd]
Otok Xiamen prema jugu s lukom Yundang desno i otočjem Kinmen (Tajvan) u gornjem lijevom kutu.

Otok Xiamen zauzima površinu od 132,5 km² i četvrti je najveći otok u pokrajini Fujian; obala otoka je duga oko 234 km. Zaljev Xiamen nalazi se na jugoistočnoj obali Kine, tkj. jugoistočnom dijelu provincije Fujian i rijeke Jiulong, a okružuju ga ravnice Zhangzhoua i Quanzhoua, te Tajvanski tjesnac s jugoistoka. Vjetrovi su slabi i zaljev je prirodna luka s povoljnim uvjetima, te je važna luka za vanjsku trgovinu na jugoistočnoj obali Kine. Xiamen je poznat po blagoj suptropskoj klimi s prosječnom godišnjom temperaturom od oko 21° C. Siječanj je najhladniji mjesec s prosjekom od 12,8 ° C, a najtopliji mjesec je srpanj s prosjekom od 27,8° C, te s maksimalnim temperaturama iznad 39° C. Xiamen ima godišnju količinu oborina od 1350 mm, s prosječnom vlagom od 24% u ožujku i 56% u srpnju. Sunce sja u Xiamenu u prosjeku 326 dana godišnje, što gradu daje oko 1853 sunčanih sati godišnje.

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Spomenik geenralu Koxinga (Zheng Chenggong) na Kulangsu otoku ispred luke.
Jedna od vrata grada Amoya (Xiamen) 1843.

Područje Xiamena je bilo izvan utjecaja dinastija Qin i Han jer su njihovi putovi dosezali samo zapadno od Fujiana i duž kanala Lingqu. No, pod državom Jin (264. – 420.) nastala je upravna jedinica, županija Tong'an, 282. godine. Ubrzo nakon toga gubi svoj status i neće biti obnovljena do 933. godine za vrijeme dinastije T'ang. Nastanak grada Xiamena temelji se na luci koju je na jugozapadnoj obali otoka Xiamen, sada dio distrikta Siming („Sjećanje na Ming”), otvorila dinastija Song. Luci nije bilo službeno dopušteno trgovati s drugim zemljama jer je susjedna luka u Quanzhou zadržavala monopol. Godine 1313. franjevci su započeli svoju misiju u Xiamenu.

Fotografija Xiamena s Kulangsua koju je 1870. načinio Lai Afong.

Godine 1387. japanski i kineski pirati (Wakō) su napali luku, zbog čega je dinastija Ming sagradila tvrđavu koja je Xiamenu dala ime. Grad prvi put posjećuju Portugalci 1541. godine. Nakon pada Minga i uspostave mandžurijske dinastije Qing, pristaše južnog Minga, pod vodstvom piratskog generala Koxinga, koristite Xiamen kao bazu za uznemiravanje Qing Kine između 1650. i 1660. god.[3] Godine 1656. Koxinga je potjerao Nizozemce s Tajvana i preselio je svoj operativni centar na ovaj otok. No, njegovu bazu u Xiamenu je zajedno napala Qing vojska i Nizozemci 1663. godine. Časna Istočnoindijska kompanija intenzivno započinje koristiti luku Xiamena i ona gradi tvornicu 1678. god. God. 1680. Xiamen stječe status pod-prefekture, ali porezi i druga ograničenja potiču Britance da presele svoje poslovanje u Guangzhou i Fuzhou sljedeće godine. Trgovina se nastavlja 1685. godine pod kantonskim sustavom. U 19. stoljeću, Xiamen je imao zidine duge 14 km i postao je glavna izvozna luka za čaj.[4] Prema Ugovoru iz Nanjinga (1842.), po kraju prvog opijumskog rata, Xiamen je postao jedna od najvažnijih otvorenih luka za trgovinu s Velikom Britanijom. 1870-ih godina stanovništvo se procjenjuje na 250.000 stanovnika, no ako se dodaju stanovnici 140 sela rasutih na otoku ukupan broj stanovnika bio je oko 400.000 stanovnika. Europljani su bili koncentrirani na otoku Kulangsu (Gulangyu) ispred otoka Xiamena i grade zgrade u kolonijalnom stilu koji je danas popularno turističko odredište.

Početkom 20. st., osnivanjem plantaža čaja u Indiji Britanci dovode gospodarstvo Xiamena do kolapsa. Mnogi ljudi su se u to vrijeme odselili u jugoistočnu Aziju i Tajvan, šireći svoj dijalekt i hokkijansku kulturu u regiji i inozemstvu. Oko 350.000 prekomorskih Kineza je podrijetlom iz Xiamena. Dio te dijaspore se vratio i doprinijeli su financiranju sveučilišta i kulturnih institucija u Xiamenu[5] U vrijeme Kineske revolucije 1911., koja je svrgnula cara dinastije Qing i dovela do stvaranja Republike Kine, stanovništvo Xiamena procijenjeno je na 300.000, a stranih stanovnika na 280. Xiamen je uklopljen u novi upravni okrug nazvan županija Siming. Trgovina je u to vrijeme uglavnom bila s otokom Tajvanom, jer ga je okupirao Japan tijekom invazije na Kinu 1895. god. Japan zauzima Xiamen u svibnju 1938. Grad je oslobođen u rujnu 1945. i poraz Japana označava kraj Drugog svjetskog rata. Uslijedio je Kineski građanski rat u kojemu se sukobljavaju Kuomintang i Komunisti, što završava s pobjedom Komunističke. Narodno-oslobodilačka armija Kine ulazi u Xiamen u listopadu 1949. godine, ali ne uspijeva da zauzme otok Jinmen koji se nalazi samo nekoliko kilometara od Xiamena, unatoč pokušaju iskrcavanje nekoliko pukovnija. Xiamen je dva puta preživio krizu hladnog rata u godinama koje su uslijedile. Tijekom prve krize (1954. – 1955.) i druge krize Tajvanskog tjesnaca (1958.) komunističke trupe bombardirale su artiljerijske dijelove Xiamena na otocima u vlasništvu Republike Kine smještene nedaleko od grada. Nacionalisti su odgovorili bombardiranjem otoka Xiamena. Kako bi ojačali veze između kontinenta i otoka u tom razdoblju, kineski čelnici su 1955. izgradili prijelaz Gaoji od 2,2 km, koji pretvara otok u poluotok sve do 1991. god. Napetosti s Tajvanom su se nastavile 1960-ih i 1970-ih. Kada je kineski vođa Deng Xiaoping odlučio sprovesti svoju ekonomsku reformu 1978. godine, Xiamen je postao jedna od četiri „Posebna ekonomska zone Kine”, odabrane za privlačenje stranih investitora, osobito Kineza iz dijaspore, zahvaljujući povoljnim poreznim uvjetima.[6] Ovaj status omogućuje gradu razvoj i bogaćenje, te Xiamen dobiva status pod-pokrajinskog grada u travnju 1988. god. Godine 2001. sporazum "tri male veze" postiže normaliziranje odnosa s Tajvanom i omogućuje vraćanje trajektnih linija između Xiamena i otoka koje drže nacionalisti. God. 2010. godišnji promet putnika između Xiamena i obližnjeg Jinmena dosegao je 1,31 milijuna putnika.[7] Godine 1999. u Xianmenu je izbio najveći korupcijski skandal u kineskoj povijesti. 200 državnih dužnosnika bilo je uključeno u pronevjeru. Naime, biznismen Lai Changxing, koji je bio pobjegao u Kanadu a potom izručen Kini, iskoristio je gradska sredstva za financiranje gradske nogometne reprezentacije, filmskih studija, te ogromnih projekata za nekretnine i divovske bordele.[8]

Stare kolonijalne zgrade Kulangsua

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]

Glavno odredište Xiamen, otok Kulangsu koji je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji[9] nalazi samo nekoliko stotina metara od središta grada. Otok je bez automobila i s njega se pruža pogled na sveučilišni grad Jimei i Tajvansko otočje Kinmen.

Uprava

[uredi | uredi kôd]

Administrativne podjele Xiamena su se često mijenjale tijekom povijesti, a danas je pod-pokrajinski grad podijeljen na 6 distrikta (区 qu) od kojih su dva na samom otoku Xiamenu, a ostala 4 su na kopnu:

Zemljovid Ime Hanzi Pinyin Populacija
(2010.)
Površina (km²) Gustoća (st./km²)
Huli 晋安区 Húlǐ Qū 931.291 73,77 14.782
Siming 思明区 Sīmíng Qū 929.998 83,99 12.740
Haicang 海沧区 Hǎicāng Qū 288.739 186,46 1.863
Jimei 集美区 Jíměi Qū 580.857 274,29 2.105
Tong'an 同安区 Tóng'ān Qū 496.129 669,36 754
Xiang'an 翔安区 Xiáng'ān Qū 304.333 411,50 865

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Prema procjeni u gradu Xiamenu je 2009. živjelo 623.300 stanovnika, no već prema popisu 2010. godine ukupan broj stanovnika u gradu iznosi 1,8 milijuna, što ga čini drugim naseljenim područjem Fujiana, odmah iza Fuzhoua, ali i prvim po gustoći stanovništva u pokrajini.

Kretanje broja stanovnika užeg gradskog područja
1990. 2000. 2009. 2010. 2013.
391.556[10] 512.012[10] 623.300[10] 1.802.060[10] 1.967.800[11]

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]
Nova četvrt Xiamena iza starog otoka Kulangsua.

God. 2018., BND Xiamena je dosego 479,14 milijardi juana, što je povećanje od 7,7% godišnje i rangiran je kao treći u provinciji Fujian, te 46. u kontinentalnoj Kini, ali i kao 15. od 15 pod-provincijskih gradova kontinentalne Kine. Godine 2018. BND po glavi stanovnika bio je 118.015 yuana, što je prvo mjesto u pokrajini Fujian i peto u cijeloj Kini. Glavne industrije u Xiamenu su: prijevoz i skladištenje poštanskih usluga, prijenos informacija i informacijske tehnologije, poslovne usluge, izložbe i turizam, financije, proizvodnja strojeva, održavanje zrakoplova i proizvodnja elektroničke opreme. Xiamen je jedna od najvećih svjetskih središta za proizvodnju i pakiranje LED čipova i ima jednu od najvećih središta za proizvodnju osobnih automobila u svijetu, te najveće središte za održavanje zrakoplova u Aziji.[12]

Zbratimljeni gradovi

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Xiamen
  1. Gradska uprava KinmenaArhivirana inačica izvorne stranice od 25. veljače 2009. (Wayback Machine), službene stranice (engl.) Pristupljeno 10. lipnja
  2. Rob Wile, "These 10 Cities Are Your Best Bet At Escaping China's Epic Pollution Problem", kolovz 2006.(engl.) Pristupljeno 10. lipnja 2019.
  3. Lynn A. Struve, South Ming 1644-1662, New Haven, Yale University Press, 1984., str. 181.
  4. T.S. Baynes, ur. "Amoy", Encyclopædia Britannica, 1 (9th ed.), New York: Charles Scribner's Sons, 1878., str. 748.
  5. 侨乡厦门"厦门市华侨博物院Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. veljače 2012. (Wayback Machine), 12. veljače 2012. (kin.) Pristupljeno 11. lipnja 2019.
  6. Bill & Sue Brown, "Povijest Xiamena" (engl.) Pristupljeno 11. lipnja 2019.
  7. "港为赴台厦门自由行开通夜航拉动厦漳泉旅游资源整合" 厦门商报, 2. lipnja 2011. (kin.) Pristupljeno 11. lipnja 2019.
  8. Hannah Beech, Smuggler's Blues, 28. srpnja 2014. (engl.) Pristupljeno 11. lipnja 2019.
  9. SanFangQiXiang na UNESCO-ovim stranicama (engl.) Preuzeto 10. lipnja 2019.
  10. a b c d China: largest cities and towns and statistics of their population, www.world-gazetteer.com, 17. 12. 2012. (engl.) Pristupljeno 10. lipnja 2019.
  11. Floating population in Xiamen reaches 2.07 million - What's On Xiamen, www.whatsonxiamen.com, 26. kolovoza 2014. (engl.) Pristupljeno 15. lipnja 2019.
  12. "Rangiranje visine BND-a: 18 gradova po kvadratnom kilometru i preko 100 milijuna do milijardu jena (GDP密度排名:18城每平方公里超1亿 深圳最高近10亿)", finance.sina.com.cn, 2017. (kin.) Pristupljeno 10. lipnja 2019.