Simbioza

U simbiotskom mutualizmu, riba klovn se hrani malim beskičmenjacima koji bi oštetili morsku anemonu, a fekalne materije ribe daju hranjive tvari za anemone.
Žarnim ćelijama anemona, riba je dodatno zaštićena od predatora, na koje je ova riba imuna.
Istovremeno, riba emitira visoke tonove koji odvraćaju leptir ribu, koja bi inače pojela anemone.

Simbioza (grč. σύν - sim = skupa + βίωσις - biosis = živiti, živeći) je bliska i obično dugotrajna interakcija između dva ili više organizama različitih vrsta.^[1] U 1877., Albert Bernhard Frank je upotrijebio riječ symbiosis (koji je prethodno bio korišten za opisivanje ljudi koji žive u zajednici) da opiše mutualizam. Na primjeru lišajeva. U 1869. godini, u njemački mikolog Heinrich Anton de Bary definira ga kao "životnu zajedno za razliku od organizama.

Definicija simbioze je i među naučnicima kontroverzna. Neki vjeruju da se simbioza treba odnositi samo na perzistentni mutualizam, dok drugi smatraju da je treba primijeniti na bilo koju vrstu dugotrajne biološke interakcije (tj. mutualizam, komensalizam ili parazitizam).^[2]

Struja bioloških i ekoloških udžbenika sada koriste drugu "de Bary" definiciju ili čak i širu definiciju (interakcija tj. simbioza = svih vrsta), bez restriktivnih definicija.

Reference

^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
^ Douglas A. E. (2010): The symbiotic habit. Princeton University Press, New Jersey, ISBN 978- 0-691-11341-8.

Također pogledajte

Biološka interakcija

[1] Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.

[2] Douglas A. E. (2010): The symbiotic habit. Princeton University Press, New Jersey, ISBN 978- 0-691-11341-8.

[1]

[2]