Stečaj

Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o jezičkim i stilskim standardima Wikipedije. Ako niste sigurni kako bi članak trebao izgledati, pogledajte neke od dobrih članaka.

Moguće je da članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku. Pod ovim se podrazumijevaju afrikati, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.

Stečaj je zakonom utvrđen postupak koji se provodi nad imovinom dužnika radi namirenja povjerilaca. Uz namirenje povjerilaca stečajem se onemogućava dalje loše poslovanje privrednog subjekta. Stečajem se postiže kako ravnomjerno namirenje povjerilaca tako i zaštita dužnika od povjerilaca koji na svaki način žele da se namire iz dužnikove imovine. U teoriji i praksi, stečaj se provodi poštovanjem određenih načela od kojih su najvažnija:

• načelo jednakosti koje podrazumjeva da su svi povjerioci jednaki prilikom namirenja iz stečajne mase (imamo izuzetak izlučnih i razlučnih povjerilaca);
• načelo univerzalnosti - u stečajnu masu ulazi sva imovina dužnika;
• načelo unovčenja imovine - vrši je stečajni upravnik na javnoj prodaji;
• načelo ograničenja podrazumijeva ograničenje dužnikovih aktivnosti u pogledu raspolaganja imovinom;
• načelo atrakcije koje se odnosi na nadležnost suda koji ovim principom se proglašava nadležnim u pojedinim slučajevima kada obično nema nadležnost a slučaj je usko u vezi sa stečajem za koji je sud nadležan.

Postupak se pokreće pismenim zahtjevom stečajnog dužnika ili bilo kojeg povjerioca koji ima pravni interes. Postupak stečaja se može pokrenuti nad svim privrednopravnim subjektima sa pravnim subjektivitetom, nad dužnikom pojedincem ili javnim preduzećem, a ne može se pokrenuti nad društveno političkom organizacijom ili fondom finansiranim iz budžeta. Razlozi za pokretanje stečajnog postupka su insolventnost ili očekivana insolventnost. Insolventnost nastaje onda kada subjekt nije u stanju da izvršava svoje prispjele obaveze u kontinuitetu od 60 dana. Očekivana insolventnost je procjena da subjekt neće biti u mogućnosti da izvršava svoje obaveze u narednom periodu i u tom slučaju pravo na zahtjev za poktetanje stečaja ima samo dužnik. Nadležan sud za stečaj je sud koji je stvarno nadležan u mjestu gdje subjekt ima sjedište.

1. Stečajni sud
2. Stečajni sudija
3. Privremeni stečajni upravnik
4. Stečajni upravnik
5. Skupština povjerilaca
6. Privremeni odbor povjerilaca
7. Odbor povjerilaca^[1]

Stečajem rukovodi stečajni sudija kao sudija pojedinac. On preduzima zakonom predviđene aktivnosti i nadzire rad stečajnog upravnika.

Stečajnog upravnika imenuje stečajni sudija rješenjem o otvaranju stečajnog postupka. Stečajni upravnik je fizičko lice koje je položilo stručni ispit i ima određeno iskustvo. Lica koja ne mogu obavljati ovu funkciju su lica koja se moraju izuzeti po zakonu, srodnici stečajnog sudije, lica koja duguju povjeriocima ili su članovi društva pod stečajem ili njegovi zastupnici, povjerioci, zaposlenici kod stečajnog dužnika. Mnogobrojna su prava stečajnog upravnika, među kojima su: stupanje u posjed imovine stečajnog dužnika, upravljanje, unovčavanje imovine dužnika, izuzeće pokretnih stvari i dokumentacije dužnika i njihovo čuvanje, popis povjerilaca, vođenje poslovnih knjiga. Među najvažnijim obavezama stečajnog upravnika je osiguranje imovine stečajnog dužnika kod odgovarajuće osiguravajuće kuće.

Skupštinu povjerilaca čine svi povjerioci bez obzira na visini potraživanja. Prvu skupštinu saziva stečajni sudija rješenjem o otvaranju stečajnog postupka. Pravo glasa imaju svi povjerioci koji su na vrijeme prijavili svoja potraživanja i oni kojima iste nisu osporene od privremenog stečajnog upravnika. Povjerioci nižih isplatnih tedova nemaju pravo glasa. Skupština donosi odluke većinom glasova, s tim da ta većina mora sadržavati glasove povjerilaca čija ukupna potraživanja prelaze 50% ukupnih potraživanja. Skupštinom rukovodi stečajni sudija. Skupština, po otvaranju stečaja, može izabrati novog stečajnog upravnika i time zamijeniti privremenog upravnika i sudija mora imenovati lice kojeg je skupština izabrala.

Odbor povjerilaca se bira iz kruga povjerilaca i bira ga skupština. U odboru moraju biti zastupljeni sve strukture povjerilaca i to kako povjerioci sa velikim tražbinama tako i povjerioci sa malim tražbinama, predstavnici zaposlenih i razlučni povjerioci. Pored povjerilaca u odboru mogu biti i stručna lica. Odbor je sastavljen od neparnog broja članova kojih ne smije biti više od 7. Na prvoj sjednici se bira predsjednik. Stečajni sudija i upravnik mogu prisustvovati sjednicama odbora ali bez prava glasa. Odluke se donose većinom glasova. Zadaci odbora su: vršenje kontrole rada nad stečajnim upravnikom, traženje izvještaja o radu od istog, davanje saglasnosti za važnije pravne radnje istom. Ovaj organ nije obavezan.

Stečajnu masu čine imovina i to i pokretna i nepokretna dužnikova stečena prije ili za vrijeme stečaja, prava i tražbine dužnika. Stečajna masa služi za podmirenje povjerioca. Stečajni povjerioci su rangirani u isplatne redove u zavisnosti od njihovih potraživanja. Naplata potraživanja se vrši po sljedećem redosljedu: prvi su povjerioci viših isplatnih redova i to su: povjerioci kojima se isplaćuju tražbine koje je uzrokovao stečajni upravnik ili dužnik uz njegovu saglasnost u toku trajanja privremene uprave, zaposleni radnici i njihova potraživanja koja proistiću iz radnog odnosa u visini minimalca, povjerioci tražbina iz trajnih obligacija ako je tako dogovorio stečajni upravnik. Opći isplatni red čine povjerioci koji imaju osnovan imovinski zahtjev prema stečajnom dužniku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. U niže isplatne redove spadaju povjerioci koja svoja potraživanja imaju u vidu kamata koje teku od otvaranja stečajnog postupka na potraživanja povjerilaca, troškove nastale u toku stečajnog postupka, potraživanja na osnovu novčanih i prekršajnih kazni ili nastale izvršenjem krivičnih djela, tražbine na osnovu neke besplatne obaveze, potraživanja koja se odnose na vraćanje zajma.

Izlučni povjerioci su ona vrsta povjerilaca koja ima izlučno pravo nad pojedinim djelovima imovine dužnika. Naime, ti dijelovi imovine stečajnog dužnika njemu u stvari ne pripadaju, ali se po nekom osnovu nalaze kod dužnika na korištenju. Novac ne spada u ovu kategoriju već samo oni predmeti koji su u sklopu stvarnog prava. U ovu vrstu stvari spadaju pokretne ili nepokretne stvari koje nisu vlasništvo dužnika već trećih lica koja su izlučni povjerioci i mogu tražiti njihovo vraćanje. Stvar koja je predmet izlučnog namirenja se ne može tražiti u predhodnom postupku već najranije poslije izvještajnog ročišta, a ako je stvar neophodna za nastavak poslovanja dužnika, upravnik može tražiti odgodu izlučnog namirenja za 90 dana, a po odobrenju stečajnog sudije za još 90 dana. Razlučni povjerioci su oni povjerioci koji imaju prioritetno pravo namirenja svojih tražbina i to odvojenog namirenja iz predmeta razlučnog prava. Naime, ako su neka potraživanja povjerilaca, prije otvaranja stečaja bila obezbjeđena zalogom ili pravom zadržavanja, ta se potraživanja mogu namiriti nezavisno od stečaja iz zaloge ili prava zadržavanja. Uslov je da su ova prava blagovremeno stečena što znači minimum 60 dana prije otvaranja stečaja. Ovo u cilju sprječavanja iskorištavanja lošeg poslovanja subjekta. U ove povjerioce spadaju: hipotekarni povjerioci, povjerioci zemljišnog duga, založni povjerioci, povjerioci sa prenesenim pravom od strane dužnika radi obezbeđenja i povjerioci kojima pripada pravo zadržavanja.

1. Prethodni postupak
2. Otvaranje stečajnog postupka
3. Prijavljivanje i ispitivanje tražbina
4. Unovčavanje imovine
5. Namirenje povjerioca diobom stečajne mase
6. Zaključivanje stečajnog postupka
7. Reorganizacija stečajnog dužnika

Prijedlog za pokretanje stečajnog postupka stečajnom sudu mogu podnijeti: povjerioci i oni su tada u obavezi da predujme troškove istog u roku od 15 dana; dužnik koga stečajni sudija moze osloboditi plaćanja predujma ako dokaze da nije u mogućnosti snositi troškove predhodnog postupka. Na osnovu primljenog prijedloga stečajni sudija bez odlaganja utvrđuje: da li postoji jedan od razloga za stečaj (insolventnost ili nastupajuća insolventnost) i da li je prijedlog pravno osnovan i podnesen od ovlaštenog lica. On može donijeti sljedeće mjere: odrediti zabranu raspolaganja pojedinačnim imovinskim vrijednostima, usloviti raspolaganje imovinom saglasnošću stečajnog suda, odrediti privremenu zabranu primanja pošte, odrediti privremenog stečajnog upravnika, privremeno obustaviti sva ili samo neka prinudna izvršenja nad imovinom dužnika. Izlučni i razlučni povjerioci se ne mogu namiriti u ovom dijelu postupka. Ako ga imenuje stečajni sudija, zadaci privremenog upravnika su: osigurati imovinu dužnika kod osiguravajućeg društva, mora ispitati da li će imovina dužnika pokriti troškove postupka i da li postoje razlozi za otvaranje stečajnog postupka i o tome mora izvjestiti sudiju u roku od 30 dana, procijeniti da li se poslovanje dužnika može nastaviti, mora izmiriti dugovanja koje je napravio ili on sam ili dužnik uz njegovu saglasnost i nije obavezan platiti fiskalne doprinose državi nastale u toku prethodnog postupka. Obavezan je također platiti dospjele i nesporne obaveze uposlenicima.

Stečajni sudija zakazuje ročiste radi utvrđivanja postojanja uslova za otvaranje druge faze tj. za otvaranje stečajnog postupka. Na ročiste se pozivaju predlagač, dužnik, privremeni upravnik i vještak (ako je potreban). Odluku o otvaranju postupka sudija donosi u roku od tri dana od odrzavanja ročista. Ako imovina dužnika ne može pokriti troškove postupka, sudija može otvoriti postupak ako povjerilac predujmi iznos dovoljan za postupak. Izuzetno, sudija može i bez ispitivanja osnova za pokretanje postupka otvoriti postupak u dva slučaja: ako je prijedlog podnio likvidacioni upravnik ili povjerilac koji ima izvršno rješenje o naplati potraživanja koje nije mogao ostvariti u roku od 60 dana. Ako udovolji zahtjevu predlagača, sudija imenuje stečajnog upravnika. Zatim se pozivaju povjerioci da preduzmu sljedeće radnje: da prijave sva svoja potraživanja, da predlože način obezbjeđenja svojih potraživanja ili da kažu koja i na koji način su potraživanja već obezbijeđena. To moraju uraditi u roku od 30 dana od dostavljanja rješenja o otvaranju postupka ili od objavljivanja istog. U rješenju se obavezno navodi firma i sjedište poslovnog subjekta, ime, prezime i adresa stečajnog upravnika kao i dan, mjesec, godina i sat otvaranja stečajnog postupka i rješenje se javno objavljuje na oglasnoj ploči suda i u službenom glasniku, a original se dostavlja predlagaču, dužniku i nadležnom tužilaštvu a kopija povjeriocima.

Svi povjerioci prijavljuju svoja potraživanja sudu pismeno.U prijavi se mora naznačiti:

• firma povjerioca i sjedište,
• pravni osnov i iznos potraživanja i
• broj žiro računa.

Sva potraživanja se unose u tabelu i objavljuju se u prostorijama suda u roku od 30 dana od otvaranja stečaja a minimalno 8 dana od održavanja rasprave o ispitivanju tražbina. Ispitivanje tražbina vrši stečajni sudija na posebnom ročištu koje se održava 30 dana po otvaranju stečajnog postupka. Mogu se održavati i posebna ročišta za povjerioce koji nisu na vrijeme prijavili svoja potraživanja u narednih 15 dana pod uslovom da oni poloze predujam za troškove takvih ročišta. Na ročištu se upravnik mora izjasniti o svim potraživanjima da li ih priznaje u cjelosti ili djelimično ili ih odbacuje. Te prigovore mogu davati i ostali povjerioci u pogledu tražbina drugih povjerilaca ali to ne utiče na odluku sudije da ih prizna. Nesporna potraživanja se unose u tabelu i objavljuju se i to ima dejstvo pravosnažne presude sa mogucnošću prinudnog izvršenja. Nezadovoljni se upućuju na parnicu. Sve parnice se po načelu atrakcije raspravljaju pred sudom bez obzira na nadležnost.

Na ispitnom ročištu upravnik mora podnijeti izvještaj o tome da li postoji mogućnost da subjekt nastavi sa radom ili postoji mogućnost za eventualnu reorganizaciju stečajnog dužnika. Na osnovu tog izvještaja skupština odlučuje o nastavku rada subjekta i o načinu unovčavanja imovine. Nakon toga stečajni upravnik bez odlaganja unovčava imovinu na način da nekretnine unovčava javnom prodajom ili nagodbom a pokretne licitacijom ili neposrednom pogodbom. Upravnik mora tražiti odobrenje odbora povjerilaca za sljedeće radnje: raspolaganje subjektom ili nekim njegovim organizacijskim dijelom, uzimanje zajma kojim bi znatno opteretio subjekta i upuštanje u spor visoke vrijednosti. Ako upravnik bez saglasnosti odbora ipak uradi neku od navedenih radnje i to će proizvoditi pravno dejstvo a upravnik će snositi rizik namirenja štete.

Namirenje počinje tek po održavanju ročišta za ispitivanje potraživanja. Stečajni upravnik sačinjava diobeni popis koji se daje na uvid učesnicima na koji oni mogu stavljati prigovore. Prije glavne diobe stečajne mase održava se ročište za glavnu diobu na koje dolaze upravnik i povjerioci. Na tom ročištu se prijedlog diobe može mijenjati i dopunjavati. Ako nema prijedloga za izmjene sudija daje saglasnost na prijedlog glavne diobe. Nakon toga upravnik vrši diobu isplata po iznosima i isplatnim redovima. Na ovom ročištu upravnik podnosi i završni račun.

Nakon svega sudija donosi rješenje o zaključivanju postupka. Objavljuje ga u službenom glasniku i naređuje: brisanja subjekta iz registra ili, u slučaju obustavljanja, brisanje oznake "u stečaju".

Reorganizacija stečajnog dužnika u stvari znači nastavak poslovanja subjekta kom je prijetio stečaj i isključuje unovčavanje i diobu imovine, vec subjekat nastavlja sa poslovanjem. Reorganizacija je moguća od otvaranja stečajnog postupka pa sve do završetka ročišta za glavnu diobu stečajne mase. Prije otvaranja stečaja plan za reorganizaciju može podnijeti dužnik zajedno sa prijedlogom za otvaranje stečajnog postupka, a poslije otvaranja to mogu uraditi stečajni upravnik i stečajni dužnik. Plan za reorganizaciju sastoji se iz dva dijela: pripremne osnove i osnove za sprovođenje plana. O njemu se glasa odvojeno po grupama sa pravom glasa. Poslije prihvatanja plana od strane stečajnih povjerilaca i stečajnog dužnika o njemu se izjašnjava stečajni sud pa ga ili prihvata ili odbacuje.