Operacija "Oluja"

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Operacija Oluja
Rat u Hrvatskoj, Rat u Bosni i Hercegovini
Datum	4–7. august 1995.
Lokacija	Hrvatska, Bosna i Hercegovina
Ishod	Pobjeda hrvatskih i snaga Armije Republike Bosne i Hercegovine
Sukobljene strane
Hrvatska vojska Hrvatsko vijeće odbrane Armija RBiH Srpska vojska Krajine Vojska Republike Srpske Narodna odbrana Zapadne Bosne
Komandanti
Zvonimir Červenko Željko Glasnović Atif Dudaković Izet Nanić † Mile Mrkšić Fikret Abdić
Vojne jedinice
HV HVO Peti korpus Armije RBiH

Operacija "Oluja" bila je vojna operacija Hrvatske vojske, HVO-a i Armije RBiH iz ljeta 1995, kad su zauzeti veliki krajevi Hrvatske uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom, gradovi Knin, Obrovac, Benkovac i drugi, srušena Republika Srpska Krajina i stvoren put za izlazak najzapadnijih područja Bosne i Hercegovine iz srpskog obruča i izolacije.

Nakon operacije "Bljesak" u maju 1995. pokazalo se da se stanje na terenu promijenilo u odnosu Hrvatske vojske i srpskih snaga.

Početkom augusta 1995, nakon problema koje su Srbi imali u Bosni i Hercegovini oko Bosanskog Grahova gdje su pretrpjeli ozbiljne gubitke, dobar dio njihovih jedinica nije bio spreman na odlučnu akciju Hrvatske vojske u Hrvatskoj. Takva akcija ipak nije bila očekivana jer se Hrvatskoj stalno iz Washingtona prijetilo sankcijama ako krene u ofanzivu. Presudno je bilo akciju završiti u manje od sedmicu dana, jer "Bljesak" je vojno trajao manje od 48 sati.

• Hrvatska vojska:
  • Stalna vojska: 50.000 ljudi
  • Mobilizirano: preko 100.000 ljudi
  • Ukupno vojnika: preko 150.000
  • 350 tenkova
  • Artiljerija: oko 200 topova, neodređen broj minobacača
• Vojska Republike Srpske Krajine:
  • 40.000 vojnika
  • 200 tenkova
  • Artiljerija: 250 topova, i neodređen broj minobacača

Omjeri Vojske SAO Krajine i Hrvatske Vojske:

• Ljudstvo: 1 / 3,7
• Tenkovi: 5 / 7
• Artiljerija: 5 / 4

Očita je bila nadmoć Hrvatske vojske u ljudstvu i manja prednost u tenkovima. Vojska RS Krajine je jedino bila nadmoćnija po broju artiljerijskog oružja, ali ne u tolikom broju. Po broju vojnika i vojnih oružja na bojnom polju kao i u pogledu morala, vojska SAO Krajine nije imala velikih izgleda u sukobu s Hrvatskom vojskom.

U 5 sati ujutro počela je ofanziva. Na cijeloj dužini fronta počela je raketno-topovska paljba. Prvog dana akcije onesposobljen je odašiljač Ćelavac, čime je onemogućena komunikacija Srbima, zauzet je Sveti Rok, a Knin se nalazio u okruženju hrvatske vojske.

Knin je zauzet do podne a na južnom dijelu ratišta osvojeno je 80% planiranog teritorija u manje od 48 sati, te je ofanziva nastavljena prema Petrinji, Glini, Plitvičkim jezerima.

U nedjelju su se spojile Hrvatska vojska s HVO-om i Petim korpusom Armije BiH na granici BiH, time je bivša Srpska Krajina "prepolovljena", ujutro je zauzeta Petrinja, a kasno navečer Glina. Srpskim civilima, koji su to odabrali, ostavljeni su koridori za bijeg preko Srba i Dvora, dok su vojne snage ostale u okruženju.

Osvojeni su Turanj i Tušilović. Ministar odbrane Gojko Šušak u 18 sati objavio je da je akcija završena. Do petka se "čistio" teren i srpski vojnici su se predavali, u 19 sati u utorak počela je predaja 21. korpusa.

Po hrvatskim podacima, poginula su 174 pripadnika OSRH i MUP-a, a od toga 20 oficira i 18 podoficira. O gubicima srpske strane postoje različiti podaci, a pretpostavlja se, uz sve korekcije i naknadne informacije, da je poginulo 560 pripadnika vojske "RSK", dok je oko 1850 ranjeno.

Unatoč neprestanim pozivima predsjednika RH upućenoga građanima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj jer su im na temelju Ustava i Ustavnog zakona o manjinama zagarantovana sva građanska prava, najveći je broj Srba iz samoproglašene "Krajine" na zahtjev svoga vojnog i političkog vodstva napustio Hrvatsku. Zapovijed (br. 12-3113-1195) o evakuaciji Srba iz tzv. "Krajine" potpisali su srpski general Mile Mrkšić 4. VIII., kao i predsjednik "Krajine" Mile Martić. Broj izbjeglih Srba različito se procjenjuje: hrvatski izvori govore o brojci od 90.000 ljudi, UN o 150.000, a srpski o 200.000-250.000.

Tokom operacije Oluja OS RH nisu srušile niti jedan vjerski (pravoslavni) objekt. Ali, u razdoblju nakon završetka akcije zabilježena su kriminalna djela ubistva iz osvete ili koristoljublja nad pojedinim preostalim Srbima, kao i paljenje napuštenih kuća i drugih objekata (preko 20 hiljada). Prema hrvatskim izvorima nakon Oluje nestalo je nekoliko stotina građana srpske narodnosti, dok srpski izvori govore o 2.500 nestalih Srba. Na hrvatskim je sudovima optuženo 1949 prekršitelja hrvatske nacionalnosti, dok su osuđene 1492 osobe, od toga za ubistvo 27 osoba (13 osoba na izdržavanje zatvorske kazne od 1 do 15 godina).

Zbog sklopa političkih, vojnih, geostrateških i drugih razloga Hrvatska nije krenula u vojno oslobađanje preostalih okupiranih područja u Baranji i istočnoj Slavoniji, nego je integracija tih dijelova u pravni sistem Hrvatske odgođena do sporazuma u Daytonu, kada su dogovoreni detalji o procesu reintegracije.

Za vrijeme vojno-policijske akcije oluja zauzeta je većina hrvatskog područja koji je do tada bio pod kontrolom lokalnih srpskih vlasti. "Oluja" se danas smatra najvažnijom akcijom u ratu u Hrvatskoj koji je trajao od 1991. do 1995. kada je "Oluja" i održana. Prije izvršenja cijelog procesa, većinsko srpsko civilno i vojno stanovništvo bilo je upozoreno na više načina, a jedan dio je i odveden u sigurnije krajeve.

Commons ima datoteke na temu: Operacija "Oluja"

• Načelnik GS HV Červenko o operaciji Oluja
• Dossier Oluja
• Navodni brijunski transkripti o planiranju operacije Oluja^{[mrtav link]}
• Operacija Oluja