[go: up one dir, main page]
Prijeđi na sadržaj

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo

Izvor: Wikipedija
Hrvatsko ratno zrakoplovstvo

Grb HRZ-a
Osnovana 1991.
Sjedište Zrakoplovna baza Zagreb
Dan postrojbe 12. prosinca
Zapovjednici
Trenutačni
zapovjednik 		brigadni general Michael Križanec
Istaknuti
zapovjednici 		stožerni general Imra Agotić
Znakovlje
Rondel
Repna oznaka
Zrakoplovna flota
Lovci Rafale
Ostali CL-415, AT-802
Helikopteri Bell 206, OH-58, UH-60, Mi-171
Školski Z-242, PC-9

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (kratica HRZ) grana je Oružanih snaga Republike Hrvatske čija osnovna zadaća je osiguranje suverenosti zračnog prostora Republike Hrvatske te pružanje zrakoplovne potpore drugim granama u provedbi njihovih zadaća u združenim operacijama. Do odluke Hrvatskog sabora donesene 26. siječnja 2018. godine, HRZ je bilo nositelj je i organizator integriranog sustava protuzračne obrane Republike Hrvatske. Tada je Protuzračna obrana (PZO) izdvojena u Hrvatsku kopnenu vojsku.[1]

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Zastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva
Piloti Ivan Selak, Rudolf Perešin, Danijel Borović i Ivica Ivandić

Vidi još: Carske i kraljevske zračne snage, Zrakoplovstvo NDH i Hrvatska zrakoplovna legija

Vidi još: Ratno zrakoplovstvo Kraljevine Jugoslavije i Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo osnovano je na 12. listopada 1991. odlukom predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana. Kamen temeljac Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu bilo je osnivanje zrakoplovne skupine pri Zapovjedništvu Zbora narodne garde. Osnovna zamisao bila je okupiti pilote i ostale zrakoplovce koji su napustili JNA, pružiti stručnu pomoć postrojbama ZNG-a, te stvoriti jedinstven sustav zemaljskog promatranja, javljanja i protuzračne obrane Republike Hrvatske.

Glede opreme, Hrvatska je raspolagala s nešto privrednih i sportskih zrakoplova koji su uredbom Vlade Republike Hrvatske od 11. rujna 1991. dani na uporabu Ministarstvu obrane, odnosno Hrvatskoj vojsci.[2] No, već od samog početka agresije JNA na Hrvatsku organizirano je nadziranje kretanje postrojbi JNA iz zraka i to zrakoplovima aeroklubova i privrednog zrakoplovstva, pod izlikom protupožarnog izviđanja za koje se u tim danima još uvijek moglo dobiti odobrenje Savezne uprave kontrole letenja (SUKL-a).

Već u listopadu 1990. po dogovoru tadašnjeg Općinskog sekretarijata za narodnu obranu (OSNO) Sinj i Split osnovan je samostalni zrakoplovni vod sastavljen od dva odjeljenja i to prvog zrakoplovnog i drugog padobranskog.[3]

Tog je 17. listopada 1990. godine na sinjskom sportskom aerodromu na Piketu formirana zrakoplovna borbena skupina kao nukleus budućeg hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Formirali su ju piloti aero-klubova Sinj i Split; Matko Raos, Goran Kovačević, Nediljko Ivačić i Mladen Krstulović te tadašnji sekretar Sekretarijata za narodnu obranu općine Sinj Branimir Petričević i rukovalac materijalno-tehničkim sredstvima u istom Sekretarijatu Neven Bazina formirali su zrakoplovnu borbenu skupinu. Zapovjednik ove skupine bio je Matko Raos, danas umirovljeni brigadir.[4] Skupina se je širila i samostalno djelovala do 28. travnja 1991. godine, kada su službeno dobili status samostalnog zrakoplovnog voda u sastavu novoosnovane 4. brigade ZNG. Do 3. siječnja 1992. su u sastavu 4. brigade, nakon čega su piloti prešli u HRZ, a padobranci su ostali kao diverzantska skupina u sastavu 4. gardijske brigade. Kroz sinjsku skupinu prošla su ukupno 24 borca; 5 je poginulih, jedan nestali (borbe na Kupresu), dvojica umrlih, a još su tijekom rata četvorica proživjela teška ranjavanja.[4] Vod je od početka rata do 7. veljače 1992. godine djelovao pri 4. gardijskoj brigadi kada je prvo odjeljenje ustrojbeno potpalo pod HRZ, a drugo je ostalo s gardistima. Najznačajniji je bio samostalni zrakoplovni vod Osijek, kojega je 8. listopada 1991. osnovao jedan od "otaca" Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i heroj Domovinskog rata, Marko Živković, koji je s ostalom posadom zrakoplova poginuo 2. prosinca 1991. u akciji. Samostalni zrakoplovni vod Osijek opskrbljivao je oružjem i sanitetskim materijalom branitelje Vukovara i improviziranim je bombama (tzv. bojler-bomba) izvodio napade na neprijateljske položaje tijekom opsade Vukovara, nanosivši pritom velike moralne i materijalne gubitke JNA i pobunjenim Srbima.

Spomenik Rudolfu Perešinu, jednom od najpoznatijih pilota HRZ.

Prva borbena djelovanja izvode se ultralakim zrakoplovima koji, naoružani s osam bombi kalibra 3-4 kg, domaće izrade, napadaju s malih visina u sumrak ili noću. Borbeno se djeluje i zrakoplovima UTVA 75 koji su naoružani s četiri M79 Osa i raznim bombama. Taktika napada je krajnje jednostavna i prilagođena ograničenim mogućnostima ovog zrakoplova. Napada se uglavnom noću, s malih visina iz smjera koji je naslabije branjen. Jedno od najznačajnijih borbenih djelovanja UTVA 75 bio je napad na RTV odašiljač Čelavac koji je tim napadom (djelovalo se Osama) bio privremeno onesposobljen. UTVA 75 je tom prigodom pogođena paljbom iz pješačkog naoružanja, no kako nije bilo znatnijih oštećenja piloti su se sigurno vratili sa zadaće. Vrhunac improvizacije bile su kasetne bombe napravljene od tankog lima i punjene bombicama zaostalima nakon napada neprijateljskih M-87 Orkan, ozloglašenim "zvončićima".

U kolovozu 1992. iz Njemačke stiže zrakoplov Antonov An-2 koji je ubrzo u zadaćama prijevoza ranjenika letio i do tri puta dnevno na relaciji Dubrovnik-Split-Zagreb. Potkraj 1993. Samostalno zrakoplovno odjeljenje Split pripojeno je Zrakoplovnoj bazi Divulje.

2. srpnja 1991. ustrojava se Prva eskadrila lakih borbenih zrakoplova višestruke namjene Čakovec, što je službeno potvrdio GS OS RH u zapovijedi od 30. kolovoza. Pripadnici eskadrile su sportski i profesionalni piloti Aerokluba Čakovec, te profesionalni piloti Privrednog zrakoplovstva Daruvar i Zagreb. U kolovozu 1991. godine glavna zadaća im je prihvat i skrivanje sportskih i privrednih zrakoplova s drugih hrvatskih aerodroma tako da je u jednom trenutku na aerodromu Čakovec bilo smješteno 28 zrakoplova od kojih je većina ubrzo dobila nov, maskirni izgled. 12. rujna zrakoplovi JNA napadaju varaždinski aerodrom gdje su se nalazili zrakoplovi An-2 Privrednog zrakoplovstva Osijek. Tom prigodom oštećena su četiri zrakoplova, pa se zbog straha od novih napada odlučuje preostale zrakoplove, uz suglasnost mađarskih vlasti, prebaciti u Republiku Mađarsku. No, odlukom MORH-a zrakoplovi su umjesto u Mađarsku prebačeni u Republiku Sloveniju. Tijekom listopada po zapovijedi GS OSRH-a, eskadrila provodi izviđanje povlačenja postrojbi i naoružanja JNA iz Hrvatske jer su postojale naznake da će dio naoružanja ostati pobunjenicima u Hrvatskoj. U jednom od takvih letova neprijateljski protuzračni top je pogodio dva zrakoplova, od kojih se jedan, UTVA 75, s 13 pogodaka i težim oštećenjima ipak uspio vratiti i sigurno prizemljiti. Zbog neprijateljske PZO i ograničenih mogućnosti zrakoplova svi su letovi izvođeni do 50 metara visine i u najvećoj tajnosti. Doskora se započinje s intenzivnom obukom i preobukom pilota na zrakoplov An-2 koji će postati temeljni zrakoplov HRZ-a, osobito za prijevoz ranjenika i sanitetskog materijala.

Kasnije, kako je rat odmicao u sastav HRZ-a ulaze borbeni avioni MiG-21, borbeni helikopteri Mi-24 te transportni helikopteri Mi-8 i Mi-17. Naoružanje i oprema za HRZ je u tajnim operacijama – bilo je naime zabranjeno izvoziti oružje na područje bivše Jugoslavije zahvaćeno ratom – kupovana u inozemstvu; u prvom redu su pribavljene borbene letjelice sovjetske proizvodnje za rukovanje kakvima su hrvatski piloti i tehničko osoblje osposobljeni tijekom ranije službe u JNA.[5] Prva 3 borbena aviona u zračne baze pod nadzorom hrvatskih vlasti preletjeli su dotadašnji piloti JRZ; Danijel Borović, Ivica Ivandić i Ivan Selak.[6][7]

Prema Danku Borojeviću nabavka zrakoplova za HRZ obavljana je preko Ukrajine. Iz bivših srednjoazijskih republika SSSR-a krajem 1993. i početkom 1994. nabavljeno je 40 aviona MIG-21 proizvedenih između 1972. i 1980., od kojih da je 24 uvršteno u eskadrile, a 16 ih je korišteno kao zaliha rezervnih dijelova. Istim putem da je sredinom 1993. godine pribavljeno i 15 borbenih helikopeta Mil Mi-24.[8] Drugi izvori tvrde da je nabavka naoružanja i zrakoplova - među kojima i transportnih helikoptera sovjetskog podrijetla - ostvarena u tajnim operacijama putem veza u Rusiji;[9] u svakom slučaju je u javnost dospio samo manji dio informacija o tim tajnim operacijama, od kojih relativno pouzdanima izgledaju podatci o vrsti i broju pribavljenih letjelica, te vremenu njihovog dolaska.[10] Kod akvizicija se uspjelo postići vrlo povoljne cijene, što je uvelike "poštedjelo" državni proračun zemlje u ratu.[11]

Prihvatu sovjetskog naoružanja pomoglo je uključivanje u redove HRZ znatnog broja osoblja koje je s tim oružanim sustavima prije rata radilo u Jugoslavenskom Ratnom Zrakoplovstvu. Stanoviti problem je postojao kod uvođenja borbenih helikoptera Mi-24 u uporabu, jer JNA takvih letjelica nije imao, te uopće nije u Hrvatskoj bilo osoblja potrebnog za korištenje te letjelice.

Tijekom 1995. u odlučujućim oslobodilačkim akcijama Hrvatske vojske, HRZ je dokazalo kako je postala važna borbena komponenta OSRH. Tada su, između ostalog, izvođene akcije zaštite zračnog prostora, jurišna djelovanja te desanti pješačkih postrojbi.[12]

Nakon pristupanja Hrvatske NATO-u piloti i zrakoplovi HRZ pružali su potporu međunarodnim vojnim misijama ISAF i KFOR.[13] U zrakoplovnoj bazi u Kabulu pripadnici Hrvatskog zrakoplovnog savjetničkog tima provodili su obuku i mentorirali afganistanske pilote helikoptera, zrakoplovne tehničare i tehničare letače na helikopteru Mi-17.[14] Prvi strani vojni pilot završio je školovanje 2010.,[15] a od 2014. u HRZ su školovana 4 naraštaja vojnih pilota iz Sultanata Omana.[16][17]

Zapovjednici HRZ i PZO

[uredi | uredi kôd]

Struktura

[uredi | uredi kôd]

HRZ je s preustrojem započelo 1. rujna 2007. godine, a postupak preustroja dovršen je krajem 2008. godine. U usporedbi s ranijim ustrojem smanjen je broj djelatnika te broj zrakoplovnih baza. Po novom ustroju, u sastavu HRZ-a su dva krila, i to 91. krilo Zagreb i 93. krilo Zadar, dok su 92. zb Pula i 95. zb Divulje ukinute. Letjelišta su u Lučkom, Puli i Divuljama. U Lučkom je smještena helikopterska eskadrila, u Zagrebu eskadrila borbenih aviona, a u Divuljama eskadrila transportnih helikoptera. U nekadašnjoj 92. zb Pula, 2019. je otvorena vojarna "Hrvatski branitelji Istre" u koju je razmješteno 140 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, djelatnika novog Središta za besposadne zrakoplovne sustave.[22][23]

Struktura HRZ

Struktura HRZ-a:

  • Zapovjedništvo HRZ – sjedište u Zagrebu. Dužnost zapovjednika HRZ-a trenutno obnaša brigadni general Miroslav Kovač
  • Stožer zapovjedništva
  • Zapovjedna satnija Zapovjedništva HRZ

Oprema

[uredi | uredi kôd]
Izloženi zrakoplov An-2
Izloženi zrakoplov Antonov An-2

Za obuku pilota HRZ raspolaže s 4 aviona Zlin Z-242L, 14 aviona Pilatus PC-9M i 8 helikoptera Bell 206B-3.

Nadzvučnu komponentu čine 6 višenamjenskih borbenih aviona Dassault Rafale koji su od 5. kolovoza 2024. potpuno zamijenili MiG-21. Isporuka preostalih 6 Rafale očekuje se do 2025.[26]

Za sudjelovanje u borbi protiv šumskih požara HRZ posjeduje 6 namjenskih aviona Canadair CL-415 i 6 Air Tractor AT-802.

U sastavu HRZ-a se nalazi 10 višenamjenskih helikoptera Mil Mi-171Sh. U 2022. uporabu su uvedena 4 višenamjenska helikoptera Sikorsky UH-60M Black Hawk[27] za potrebe specijalnih postrojbi, nakon čega se planira nabaviti dodatnih 8, od čega će 4 biti kupljena, a 4 donacija SAD-a.[28][29][30] Tijekom 2017. godine u službu je uvedeno 16 izvidničkih helikoptera Bell OH-58D(R) "Kiowa Warrior", koji su 2020. god. opremljeni protuoklopnim raketama "Hellfire",[31] a u 2022. nabavljene su i dodatne količine raketa "Hydra".[32]

Dva djelomično modernizirana transportna zrakoplova Antonov An-32B su prizemljena i ponuđena na prodaju. Tri starija trenažna aviona PC-9M prodana su 2017, dodatna tri su povučena iz uporabe i ponuđeni na prodaju. Posljednji od sedam borbenih helikoptera Mil Mi-24V povučeni su iz uporabe 2006. te su također ponuđeni na prodaju od 2015. 14 helikoptera Mi-8T/MTV-1 donirana su Ukrajini u 2023.[33][34]

Zemaljska protuzračna obrana, osim zračnog motrenja i navođenja, je izdvojena u Hrvatsku kopnenu vojsku odlukom Hrvatskog sabora 26. siječnja 2018.[35] Tom odlukom je i naziv grane iz Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana promijenjen u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.

Bojna zračnog motrenja i navođenja (ZMIN) opremljena je radarima Locheed Martin AN/FPS-117 dometa od približno 450 km; 5 postaja tog sustava razmješteno je na Sljemenu, u Borincima kod Vinkovaca, na Papuku, Učki i na Pelješcu).[36]

Novi višenamjenski avion u HRZ-u

[uredi | uredi kôd]

U ožujku 2018. prema preporuci povjerenstva Ministarstva obrane, Vlada Republike Hrvatske, jednoglasno je prihvatila prijedlog o nabavi 12 višenamjenskih zrakoplova F-16C/D Barak iz Izraela. Izraelska ponuda vrijedna 400 milijuna eura uz same avione uključuje i početni paket rezervnih dijelova (3 rezervna motora po avionu), obuku pilota-instruktora u Izraelu, simulator letenja vrijedan 20 milijuna eura, izgradnju nove i prilagodbu postojeće infrastrukture u 91. i 93. Zrakoplovnoj bazi te osnovni paket naoružanja.

Zajedno s izraelskim F-16 Barak u utrci su sudjelovali i američki F-16 Block 70/72 (odbijen zbog visoke cijene od 1.5 milijardi eura), grčki F-16C/D Block 30 (odbijen zbog zastarjele tehnologije i mogućih troškova nakon uvođenja u službu) te švedski JAS-39C/D Gripen koji uz visoku cijenu (900 milijuna eura) nije zadovoljavao ni uvjete povjerenstva da kupnja bude provedena kroz suradnju dviju države (Government to Government).[37]

Nakon posjete izraelske delegacije u Ministarstvo obrane RH 10. svibnja 2019. postalo je i službeno da će Hrvatska ipak morati, opet krenuti u nabavu novog višenamjenskog zrakoplova, shodno odluci SAD da odobri Izraelu da proda svoje F-16 Barak, ali bi Izrael morao vratiti zrakoplove u svoje prvobitno, to jest tvorničko stanje. Republika Hrvatska ne pristaje na ništa drugo osim izvornog F-16 Baraka, koji je odabran na provedenom natječaju i poništava odluku o nabavi.[38]

Novi zahtjev za ponudu višenamjenskog borbenog aviona dostavljen je Sjedinjenim Američkim Državama (Lockeed Martin F-16V Block 70/72) i Švedskoj (Saab JAS-39C/D Gripen MS20), a za rabljene avione Francuskoj (Dassault Rafale F3-R), Italiji (Eurofighter Typhoon Tranche 1 Block 5), te Norveškoj, Grčkoj i Izraelu (General Dynamics F-16 u verzijama AM/BM Block 20 i C/D Block 30). Odgovor se očekivao do svibnja, a konačan odabir do kolovoza 2020.[39][40] Zbog epidemije koronavirusa u travnju 2020. objavljeno je da se nabava borbenih aviona odgađa do daljnjega,[41] no zaprimanje ponuda je samo bilo odgođeno do 9. rujna 2020. Zaprimljene su četiri ponude[42] od Švedske, SAD, Francuske i Izraela, a evaluacija je trajala do prosinca 2020.[43]

Vlada Republike Hrvatske je 28. svibnja 2021. objavila odluku da se za novi višenamjenski borbeni avion Hrvatskog Ratnog Zrakoplovstva odabire francuska ponuda i borbeni avion Dassault Rafale F3-R. U skladu s ponudom, 10 jednosjeda i 2 dvosjeda bit će isporučeni HRZ-u tijekom 2024. i 2025. godine.[44] Vrijednost ponude iznosi 999 milijuna eura.[45][46][47][48] Ugovorima je osiguran i paket naoružanja zrak-zrak i zrak-zemlja za gađanje, raketiranje i bombardiranje ciljeva te obuka osoblja po načelu obuka obučavatelja.[49] Prva skupina zrakoplovno-tehničkog osoblja za održavanje aviona Rafale upućena je na obuku u Francusku Republiku u studenome 2022. godine, a prva skupina pilota upućena je na obuku za avion Rafale u zrakoplovnu bazu Francuskog ratnog zrakoplovstva u Mont-de-Marsanu u trajanju od 15 mjeseci 30. siječnja 2023.[50][51] Preuzimanje u vlasništvo Republike Hrvatske prvog od dvanaest nabavljenih višenamjenskih borbenih aviona Rafale održano je 2. listopada 2023. na službenoj svečanoj ceremoniji u Francuskoj.[52] U vojarni „Pukovnik Marko Živković” u Velikoj Gorici 25. travnja 2024. organiziran je svečani doček prvih šest od ukupno 12 višenamjenskih borbenih aviona Rafale.[53] Već 1. svibnja 2024. povodom svečanog obilježavanja 29. godišnjice operacije Bljesak borbeni avioni Rafale preletjeli su cijelo područje Republike Hrvatske.[54] Prve zajedničke letačke aktivnosti s avionima Rafale francuske ratne mornarice s francuskog nosača „Charles de Gaulle” na nebu iznad Republike Hrvatske održane su 10. svibnja 2024.[55] 5. kolovoza 2024. posljednjim svečanim preletom preko kninske tvrđave, u sklopu obilježavanja 29. obljetnice VRO Oluja, borbeni zrakoplovi MiG-21 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva završiili su svoj radni vijek.[56] MiG-21 tim preletom odlazi u povijest te završava njegova era i započinje nova era Rafalea.[57]

Zrakoplovi

[uredi | uredi kôd]
Zrakoplov Podrijetlo Vrsta Zrakoplov U službi Napomena
Borbeni avioni
Dassault Rafale Francuska višenamjenski Rafale C F3-R
Rafale B F3-R		 10
2		 6 isporučeno 25. Travnja 2024.[58]
Protupožarni avioni
De Havilland Canada DHC-515 Kanada protupožarni DHC-515 2 isporuka 2028.
Canadair CL-415 Superscooper Kanada protupožarni CL-415 6 u službi od 1996.
Air Tractor AT-802 Fire Boss SAD protupožarni AT-802A

AT-802F

5
1		 u službi od 2001.
Helikopteri
Mil Mi-17 Rusija transportni, borbeni Mi-171Sh 10 u službi od 2008.
Sikorsky UH-60 Black Hawk SAD transportni, borbeni UH-60M 4 + 8 u službi od 2022.
Bell OH-58 Kiowa Warrior SAD izvidnički, borbeni OH-58D(R) 15 u službi od 2017.
Bell 206 Jetranger SAD školski 206B-3 8 u službi od 1997.
Školski avioni
Pilatus PC-9 Švicarska školski, nadzorni PC-9M 14 u službi od 1996.
Zlin Z-242 Guru Češka školski Z-242L 4 + 1 u službi od 2007.
Izvori:[59][60][61][62][63][64][65][66][67][68][69][70][71][72][73][74][75][76]

Zrakoplovi koji su povučeni iz službe

[uredi | uredi kôd]

Izvori:[77][61][78][79]

  • 45 Mikojan-Gurjevič MiG-21 - povučeni 2024. i zamijenjeni s Rafale
  • 1 Soko J-21 Jastreb – povučen 1999. zbog nedostatka rezervnih dijelova
  • 2 Soko G-2 Galeb – povučeni 1996. zbog nedostatka rezervnih dijelova
  • 1 Dassault Falcon 10 – zamijenjen s Challenger 600
  • 2 Antonov An-32 – povučeni i ponuđeni za prodaju od 2015.
  • 3 Canadair CL-215 Scooper – zadnji je povučen 2004. i zamijenjen s Canadair CL-415
  • 2 Air Tractor AT-400 – povučeni 2004.
  • 6 Pilatus PC-9 – 3 su prodana 2017. njemačkoj tvrtki E.I.S. Aircraft GmBH
  • 1 Soko J-20 Kraguj – povučen 1999. zbog cjelokupnog zastarjevanja
  • 11 Lola UTVA 75 – zamijenjeni sa Zlin Z-242L 2007.
  • 4 Lola UTVA 66 – povučeni u devedesetima
  • 1 Lola UTVA 60 – povučen u devedesetima
  • 1 Dornier Do 28 – povučen 2004.
  • 11 Antonov An-2 – predani na uporabu aeroklubovima
  • 2 PZL M-18 Dromader – povučeni 1992.
  • 2 Piper PA-36 Pawnee Brave – povučeni 1992.
  • 1 Piper PA-31P – povučen 2005.
  • 3 Piper PA-28 Warrior – povučeni 1997.
  • 2 Piper PA-25-235 Brave – povučeni 1992.
  • 4 Piper PA-18 Super Cub – povučeni 1996.
  • 1 Cessna T.210N Centurion – povučen 2004.
  • 2 Cessna A.188B Agwagon – povučeni 1992.
  • 4 Cessna 172 – povučeni 1997.
  • 9 Mil Mi-24D/V – povučeni 2002. (Mi-24D) i 2005. (Mi-24V), 7 ponuđeno za prodaju 2015.
  • 22 Mil Mi-8MTV-1/T/S/PS – 7 kupljeno za pričuvne dijelove, 14 donirano Ukrajini 2023.
  • 1 Mi-17-1VA povučen 2023. nakon donacije Mi-8 Ukrajini
  • 3 Agusta Bell 212 – prebačeni u MUP
  • 4 MD Helicopters MD 500 – zamijenjeni s Bell 206, zadnji povučen 2001.
  • 1 Agusta-Bell AB.47J-2A – povučen i izložen u Tehničkom muzeju Nikola Tesla 1992.

Zrakoplovne nesreće

[uredi | uredi kôd]
  • 4. studenog 1991. greškom je oboren Mi-8 (HT-40) iznad zrakoplovne baze Lučko.
  • 9. studenog 1991. pri polijetanju se srušio An-2 (YU-BKB).
  • 2. prosinca 1991. kod Otoka oboren je An-2 (YU-BOP). Poginuli su pripadnici Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek pukovnik Marko Živković, pukovnik Mirko Vukušić te padobranaci Ante Plazibat i Rade Griva.
  • 26. siječnja 1992. na trenažnom letu srušio se An-2 (YU-BOF), poginuli su piloti Branko Fridel, Bojan Vojvoda, Mladen Škalica te mehaničar Boris Kekez i padobranac Davor Šabić.
  • 24. lipnja 1992. oboren je MiG-21 (broj 101) između Dervente i Prnjavora u BiH, poginuo je pilot pukovnik Ante Radoš.
  • 14. rujna 1993. kod Vrginmosta srušen je MiG-21 (broj 103) – ‘Osvetnik Vukovara’ pri čemu je poginuo pilot Miroslav Peris.
  • U siječnju 1994. pri transportu s Mi-8 izgubljen je helikopter MD 500.
  • 12. travnja. 1995. kod Đakova se tijekom vježbe srušio MiG-21 (broj 104) pri čemu je poginuo pilot Zlatko Mejaški.
  • 2. svibnja 1995. kod Bosanske Gradiške oboren je MiG-21 (broj 119). Pilot Rudolf Perešin se uspješno katapultirao, njegovi posmrtni ostaci predani su nakon rata.
  • 8. rujna 1995. tijekom borbenog djelovanja kod Šipova srušio se Mi-24 (H-309), pilote je spasio drugi helikopter iz para. Helikopter je uništen da se izbjegne zarobljavanje.
  • 22. studenog 1995. zbog smrzavanja rotora srušio se Mi-8 (H-205).
  • 14. kolovoza 1996. kod Velike Gorice na povratku sa zadaće pao je MiG-21 (broj 109). pri čemu je poginuo pilot Ivan Bosnar.
  • 16. listopada 1997. pri lebdenju srušio se helikopter Bell 206 (H-601).
  • 12. veljače 1998. srušio se Bell 206 (H-609) i usmrtio osobu na tlu.
  • 18. rujna 1997. zbog gubitka orijentacije srušio se helikopter Mi-8 (H-253).
  • 20. srpnja 2004. dogodila nesreća s helikopterom Mi-8 u splitskim Divuljama, kada se helikopter pri slijetanju nekontrolirano srušio s nekoliko metara visine, udario o tlo i prevrnuo se. Četveročlana posada helikoptera zadobila je lakše tjelesne ozljede.
  • 2. rujna 2004. na Hvaru se srušio AT-802 (broj 891) nakon što je udario u stablo.
  • 9. srpnja 2007. u padu helikoptera Mi-8 (H-253) u vojarni 204. brigade u Vukovaru poginule su tri osobe, a ozlijeđeno je sedam osoba. Nedugo nakon uzlijetanja helikopter Mi-8 je s visine od pedesetak metara pao na parkirano vozilo vojne policije.
  • 23. rujna 2010. tijekom izvođenja vježbe na vojnom poligonu "Eugen Kvaternik" na Slunju, na području sjeverno iznad Plaškog, dva zrakoplova tipa MiG-21 (brojevi 108 i 120) sudarila su se u zraku na oko pet tisuća metara visine. Oba pilota su se uspješno katapultirala i preživjeli nesreću.
  • 25. lipnja 2011. na Braču se prilikom gašenja požara srušio AT-802 (broj 894).
  • 5. kolovoza 2014. MiG-21 se srušio pored Velike Gorice prilikom neuspješnog pokušaja slijetanja nakon letačkog programa povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti.
  • 27. siječnja 2020. u Zlarinskom kanalu, pored mjesta Zablaće u padu helikoptera OH-58D Kiowa Warrior, broj 327, smrtno su stradali piloti bojnik Marin Klarin i natporučnik Tomislav Baturina.[80]
  • 7. svibnja 2020. u mjestu Donje Biljane, grad Benkovac, u padu školskog aviona Zlin 242L, broj 403, smrtno su stradali instruktor letenja natporučnik Marko Novković (također pripadnik akro grupe Krila Oluje) i polaznik letačke selekcijske obuke poručnik Luka Jagatić.[81]
  • 6. prosinca 2022. kod Daruvara pao MiG-21UMD, broja 164, oba pilota su se katapultirala[82][83]

Dan HRZ-a

[uredi | uredi kôd]

12. prosinca obilježava se svake godine kao Dan Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, u znak sjećanja na 12. prosinca 1991. godine, kada je ustrojeno zapovjedništvo HRZ-a i PZO-a.

Nakon proslave 2019. godine ministar obrane Krstičević predložio je da se kao Dan Hrvatskog ratnog zrakoplovstva uzme 25. listopada. Predloženi je taj nadnevak je tad je legendarni pilot Rudolf Perešin napravio povijesni prelet u Hrvatsku. Prelet je bio velika prekretnica u razvoju HRZ-a, a Perešin se je u tim teškim trenutcima usudio reći da je Hrvat i da neće pucati na svoj narod.[84]

Galerija

[uredi | uredi kôd]


  • Zlin 242L
    Zlin 242L
  • PC-9M
    PC-9M
  • Bell 206B-3
    Bell 206B-3
  • OH-58D
    OH-58D
  • UH-60M
    UH-60M
  • Mi-171Sh
    Mi-171Sh
  • Rafale C F3-R
    Rafale C F3-R
  • AT-802A
    AT-802A
  • CL-415
    CL-415
  • Krila Oluje
    Krila Oluje
  • Joint Wings 2002
    Joint Wings 2002
  • MiG-21bisD 2020
    MiG-21bisD 2020

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Provjerili smo s čime zapravo raspolaže hrvatska protuzračna obrana - zimo.dnevnik.hr
  2. ↑ Uredba o privremenom prenošenju nekretnina, zrakoplova i drugih pokretnina (NN 47/1991.)
  3. ↑ Obljetnica Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, Vjesnik, 17. listopada 2001.[neaktivna poveznica]
  4. ↑ a b Toni Paštar: U Sinju obilježena 25. obljetnica prve postrojbe HRZ-a, Slobodna Dalmacija, 17. listopada 2015. Pristupljeno 3. svibnja 2016.
  5. ↑ https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/vojna-tehnika-i-oprema-hv-a-967423
  6. ↑ Kako su Selak i Ivandić prije 30 godina MiG-ovima pobjegli iz JNA: Herojski prelet Osvetnika Dubrovnika i Vukovara bio je planiran. www.vecernji.hr. Pristupljeno 5. rujna 2023.
  7. ↑ Danijel Borović prvi je hrvatski vojni pilot koji je zrakoplovom sletio na hrvatsko tlo. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 5. rujna 2023.
  8. ↑ "Kako je Ukrajina naoružavala Hrvatsku", 15. veljače 2023. Pristupljeno 4. rujna 2023.
  9. ↑ "ZA ODBRANU OD "BRAĆE SRBA" TAJNA OPERACIJA: Kako su Rusi devedesetih naoružavali Hrvate uz blagoslov Jeljcina, "Politika", 27. siječnja 2022.
  10. ↑ "Novi ruski pritisak na Hrvatsku: Isporučili smo vam S-300, gdje su nestale rakete?", Davor Ivanković, "Večernji list", 13. travnja 2017.
  11. ↑ "Prvi put nakon rata otkriveni originalni računi za oružje", Berislav Jelinić za "Nacional", 16. listopada 2006.
  12. ↑ https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/hrvatsko-ratno-zrakoplovstvo-u-oluji-sva-djelovanja-protiv-srpske-vojske-krajine-1995-958718
  13. ↑ Slobodna Dalmacija - Odluka hrvatske Vlade: naši piloti idu na Kosovo. slobodnadalmacija.hr. 26. studenoga 2010. Pristupljeno 1. kolovoza 2023.
  14. ↑ Dario. 3. prosinca 2018. Krstičević s hrvatskim pilotima i tehničarima u Kabulu. MORH. Pristupljeno 1. kolovoza 2023.
  15. ↑ Drazen. 23. srpnja 2010. Prvi strani vojni pilot završio školovanje u HRZ i PZO-u. MORH. Pristupljeno 1. kolovoza 2023.
  16. ↑ Pauza ili kraj obuke pilota iz Omana?. Obrana i sigurnost (engleski). Pristupljeno 1. kolovoza 2023.
  17. ↑ Izaslanstvo HRZ i PZO-a posjetilo Sultanat Oman. morh.gov.hr. Pristupljeno 1. kolovoza 2023.
  18. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. prosinca 2008. Pristupljeno 20. siječnja 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  19. ↑ Obavljena primopredaja dužnosti između general bojnika Vlade Bagarića i brigadnog generala Dražena Ščuria, www.morh.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. svibnja 2011. Pristupljeno 3. svibnja 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  20. ↑ Brigadni general Miroslav Kovač – novi zapovjednik HRZ i PZO-a, www.morh.hr[neaktivna poveznica]
  21. ↑ Velika rotacija zapovjednika u OSRH
  22. ↑ Vlado BAGARIĆ brigadni general, zapovjednik HRZ-a i PZO-a, Hrvatski vojnik, broj 165/2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. listopada 2012. Pristupljeno 29. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  23. ↑ U Puli svečano otvorena vojarna Hrvatski branitelji Istre. 15. studenoga 2019. Pristupljeno 11. prosinca 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  24. ↑ U ožujku završetak parkirnog, do kraja godine i servisnog hangara za "Black Hawk". Dnevnik.hr. Pristupljeno 2. lipnja 2023.
  25. ↑ Pilot, Vojni. 27. svibnja 2022. Dan otvorenih vrata u vojarni ‘Pukovnik Mirko Vukušić’ u Zemuniku. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Pristupljeno 7. srpnja 2023.
  26. ↑ Jutarnji list - Prvih šest Rafalea stiže u svibnju 2024., evo kada bi trebali stizati preostali. www.jutarnji.hr. 2. listopada 2023. Pristupljeno 6. kolovoza 2024.
  27. ↑ Opremanje vojske: MORH nabavlja četiri helikoptera Black Hawk, modernizira tenkove... Pristupljeno 10. travnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  28. ↑ Ministar Banožić u SAD-u o pilotima i tehničarima HRZ-a: U kratkom vremenu stekli su zavidna znanja i vještine. morh.gov.hr. Pristupljeno 21. studenoga 2023.
  29. ↑ Amerika Hrvatskoj daje četiri nova Black Hawka, stiže kompenzacija za ratnu pomoć Ukrajini. www.vecernji.hr. Pristupljeno 3. travnja 2023.
  30. ↑ Vlada: uz američke novce do još helikoptera Black Hawk. Obrana i sigurnost (engleski). Pristupljeno 3. travnja 2023.
  31. ↑ "Hrvatska vojska opremljena raketama Hellfire", MORH, 15. travnja 2020. Pristupljeno 6. studenog 2021.
  32. ↑ Kupuju se rakete Hydra za “Hrvatsku vojsku”. Obrana i sigurnost (engleski). Pristupljeno 21. studenoga 2023.
  33. ↑ MORH: Odlazak helikoptera u Ukrajinu vojna je tajna, sve ide planiranom dinamikom. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 23. kolovoza 2023.
  34. ↑ Jutarnji list - Prvih 7 hrvatskih helikoptera stiglo u Ukrajinu, još jedno naše oružje razgledao i Zelenski!. www.jutarnji.hr. 9. svibnja 2023. Pristupljeno 23. kolovoza 2023.
  35. ↑ Vlada: ukida se “HRZ i PZO”. Obrana i sigurnost (engleski). Pristupljeno 23. travnja 2020.
  36. ↑ "Bojna ZMIN – čuvari hrvatskog neba", "Hrvatski vojnik" br. 572, 07. veljače 2019.
  37. ↑ Hrvatska Danas. Analiza ponude borbenih zrakoplova za HRZ: Jedan je pravo čudo tehnike, svjetski vrh, osigurava dominaciju. Pristupljeno 11. travnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  38. ↑ PLENKOVIĆ ‘Vlada će u ponedjeljak poništiti natječaj za kupovinu borbenih aviona’. NACIONAL.HR. Pristupljeno 11. travnja 2020.
  39. ↑ Vlada Republike Hrvatske – Zahtjev za ponudu VBA upućen je prema sedam država. Pristupljeno 22. ožujka 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  40. ↑ Viceadmiral Hranj: U svibnju prvi odgovor država za ponudu borbenih zrakoplova. Pristupljeno 22. ožujka 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  41. ↑ Odgađa se nabava borbenih aviona i prvog hrvatskog međunarodnog vojnog zrakoplovnog mitinga "CROIMAS 2020". 2. travnja 2020. Pristupljeno 10. travnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  42. ↑ Zaprimljene ponude za nabavu borbenog aviona u MORH-u. 9. rujna 2020. Pristupljeno 14. rujna 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  43. ↑ Banožić o VBA: "Zaprimili smo ponude, proces evaluacije trajat će tri mjeseca". 9. rujna 2020. Pristupljeno 14. rujna 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  44. ↑ Francuski veleposlanik otkrio kada stižu prvi Rafalei i kako će izgledati dolazak. tportal.hr. Pristupljeno 2. lipnja 2023.
  45. ↑ Press kits - Dassault Aviation. Dassault Aviation, a major player to aeronautics (engleski). Pristupljeno 30. svibnja 2021.
  46. ↑ Croatia to buy 12 French Dassault Rafale fighter jets. Reuters. 28. svibnja 2021. Pristupljeno 30. svibnja 2021.
  47. ↑ La Croatie choisit le Rafale français pour moderniser ses forces armées. France 24 (francuski). 28. svibnja 2021. Pristupljeno 30. svibnja 2021.
  48. ↑ Hrvatska kupuje 12 francuskih zrakoplova Rafale. Plenković: 'Jedni su od najboljih na svijetu'. www.vecernji.hr. Pristupljeno 30. svibnja 2021.
  49. ↑ Projekti opremanja i modernizacije OSRH. Hrvatski vojnik
  50. ↑ Drazen. 30. siječnja 2023. Piloti HRZ-a upućeni na obuku za Rafale u Francusku. MORH. Pristupljeno 30. siječnja 2023.
  51. ↑ Herk, Hans van. 14. rujna 2023. First Croatian Air Force Rafale B flying. scramble.nl (engleski). Pristupljeno 14. rujna 2023.
  52. ↑ Mladen. 2. listopada 2023. Generacijski uspjeh Vlade RH: Prvi hrvatski Rafale u rukama hrvatskih pilota. MORH. Pristupljeno 3. listopada 2023.
  53. ↑ Drazen. 25. travnja 2024. Hrvatsko nebo od danas čuvaju hrvatski Rafali. MORH. Pristupljeno 12. svibnja 2024.
  54. ↑ Objavljena satnica: Pogledajte kad će Rafalei preletjeti vaše gradove. Dnevnik.hr. Pristupljeno 12. svibnja 2024.
  55. ↑ Hrvati i Francuzi vježbali na nebu iznad Hrvatske. Pogledajte kako je to izgledalo. tportal.hr. Pristupljeno 12. svibnja 2024.
  56. ↑ Hrvatski MiG-ovi 21 danas službeno odlaze u mirovinu. www.bug.hr. Pristupljeno 6. kolovoza 2024.
  57. ↑ VIDEO MiGovi se oprostili spektakularnim letom, Rafalei oduševili sve prisutne u Kninu. www.vecernji.hr. Pristupljeno 6. kolovoza 2024.
  58. ↑ Krešimir Žabec. 18. ožujka 2024. Evo kojeg dana prvih šest Rafale slijeće u Hrvatsku, imamo i detalje vezane uz opremu i naoružanje!. Jutarnji list. Pristupljeno 25. travnja 2024.
  59. ↑ http://osrh.hr/#rubData/HTML/HR/O%20NAMA/HRZ/00_20180606_Općenito_o_HRZ-u/Općenito_o_HRZ-u_HR.htm
  60. ↑ https://www.vecernji.hr/vijesti/hrvatska-raspolaze-s-49-vojnih-aviona-i-48-helikoptera-1138478
  61. ↑ a b http://www.vojska.net/eng/armed-forces/croatia/airforce/equipment/
  62. ↑ http://www.aeroflight.co.uk/waf/croatia/af2/cro-af2-current_inventory.htm
  63. ↑ Jane's 360, Croatia cleared to buy Black Hawks, objavljeno 30. listopada 2019., pristupljeno 1. studenoga 2019. (engl.)
  64. ↑ RH Alan. 2015. natječaj školski zrakoplovi (PDF). aalan.hr
  65. ↑ Održana prezentacija remontiranih helikoptera Mi-171Sh na Plesu. 23. rujna 2019. Pristupljeno 16. svibnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  66. ↑ Predstavljena Eskadrila borbenih aviona. 31. srpnja 2015. Pristupljeno 16. svibnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  67. ↑ Uskoro na remont ide novih 6 helikoptera. Obrana i sigurnost (engleski). Pristupljeno 16. svibnja 2020.
  68. ↑ Modernizacija tehnike podrazumijeva modernizaciju cijelog sustava. Hrvatski vojnik. 11. prosinca 2020. Pristupljeno 22. ožujka 2022.
  69. ↑ HRZ će dobiti novi školski avion ZLIN, a vojska čak 685 puškostrojnica. www.vecernji.hr. Pristupljeno 22. ožujka 2022.
  70. ↑ 392. eskadrila aviona. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. 9. prosinca 2019. Pristupljeno 30. lipnja 2022.
  71. ↑ Habus, Bruno. Canadair CL-415 - “Kanader”. AvioRadar. Pristupljeno 9. kolovoza 2022.
  72. ↑ De Havilland pokreće proizvodnju novog zrakoplova DHC-515 Firefighter. Ekovjesnik (engleski). Pristupljeno 14. kolovoza 2022.
  73. ↑ Dva helikoptera Black Hawk stigla u Zagreb, Banožić: 'Želja nam je nabaviti još osam'. www.vecernji.hr. Pristupljeno 3. prosinca 2022.
  74. ↑ Jutarnji list - Stižu nam prva 22 Bradleyja, nabavljamo još 8 Black Hawka, a otvara se i velika šansa za Đuru Đakovića!. www.jutarnji.hr. 1. prosinca 2023. Pristupljeno 1. prosinca 2023.
  75. ↑ HRZ će dobiti novi školski avion ZLIN, a vojska čak 685 puškostrojnica. www.vecernji.hr. Pristupljeno 1. prosinca 2023.
  76. ↑ EK želi kupiti kanadere, Hrvatska zainteresirana za dvije letjelice. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 2. lipnja 2023.
  77. ↑ http://www.aeroflight.co.uk/waf/croatia/af2/cro-af2-all-time.htm
  78. ↑ Hrvatska je izgubila osam MiG-ova 21. Tri su aviona oborena u ratu, a pet tijekom vježbi. www.vecernji.hr. Pristupljeno 13. rujna 2022.
  79. ↑ Banožić u Ukrajini: Mi-8, Igle i humanitarno razminiranje. Obrana i sigurnost (engleski). Pristupljeno 3. travnja 2023.
  80. ↑ MORH i Hrvatska vojska iznijeli nove informacije o padu helikoptera. 28. siječnja 2020. Pristupljeno 29. siječnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  81. ↑ Poginuli instruktor letenja i polaznik letačke obuke HRZ-a. 7. svibnja 2020. Pristupljeno 7. svibnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  82. ↑ Hrvatski MiG srušio se kod Slatine! Oglasio se i MORH: "Poduzete su sve mjere u cilju pronalaska i spašavanja posade". 6. prosinca 2022.
  83. ↑ Herk, Hans van. Breaking: crash Croatian Air Force MiG-21UM. www.scramble.nl (engleski). Pristupljeno 7. prosinca 2022.
  84. ↑ Siniša Klarica :Krstičević: Dan Hrvatskog ratnog zrakoplovstva slavit ćemo 25. listopada! Zadarski list. 13. prosinca 2019.. Pristupljeno 24. rujna 2020.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatski vojnik (http://www.hrvatski-vojnik.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatski vojnik.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

[1]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. ožujka 2008. (Wayback Machine)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Hrvatsko ratno zrakoplovstvo


v • u
Oružane snage Republike Hrvatske
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hrvatsko_ratno_zrakoplovstvo&oldid=7030786"